16.03.2017

Mjesečna duhovna obnova za redovnice u Sarajevu

Promišljanje na temu “Duhovni rast” izložio je o. Antonio – Mario Čirko, OCD, a na duhovnoj obnovi sudjelovalo je 70-ak redovnica.

U nedjelju 13. prosinca, u organizaciji sestara Kćeri Božje ljubavi održana je mjesečna duhovna obnova za redovnice u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. Susret je započeo u poslijepodnevnim satima, a završio euharistijskim slavljem u 17 sati. Sudjelovalo je oko 70-ak redovnica. Promišljanje na temu “Duhovni rast” izložio je o. Antonio – Mario Čirko, OCD.

Na samom početku svoga promišljanja, o. Antonio je pročitao kratki evanđeoski odlomak koji opisuje Isusovo krštenje na rijeci Jordanu kada se nebo otvorilo i začuo se glas s neba „Ovo je Sin moj, Ljubljeni koga sam odabrao“ te istaknuo: „I mi sami trebamo čuti te riječi, ali duboko u svom srcu, kako bi mogao započeti naš duhovni rast. Trebamo biti svjesni da smo ljubljeni sinovi i kćeri jer dokle god to ne usvojimo ne može započeti naš duhovni rast. Kada počne naš duhovni rast otkrit ćemo u sebi neke stvari koje nam se ne sviđaju, kojih se bojimo, mračne strane sebe, ali ako smo voljni iskreno se susresti sami sa sobom otkrit ćemo i Božju milost i Božje djelovanje u našim životima. Kada prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo nastupa Božji zahvat, Božja milost jer jedna od najvećih opasnosti je vjerovati da Bogu dolazimo kroz našu savršenost. Upravo nam ovo milosno korizmeno vrijeme pomaže da otvorimo svoje srce iskrenosti, da sagledamo svoj život u realnosti te nas poziva da u toj svojoj malenosti padnemo na koljena i molimo Gospodina da nas mijenja da živimo redovničku ljubav. Također za duhovni rast je nužno i odricanje, mrtvljenje samih sebe jer neke stvari koje su same po sebi i dobre nisu nam baš uvijek nužne. Oholost ne umanjuje Boga nego umanjuje vrijednost našeg posvećenja i zatvara put do blagoslova, zato je važno raditi na sebi, važno je raditi na odricanju samih sebe. U tome nam je Isus dao najljepšu usporedbu kad je rekao da je on trs, a mi loze. Trs i loza su jedna te ista biljka. Što je više mladica – loza spojena s trsom to će bolje kroz nju teći sokovi, životni sokovi toga trsa. Grožđe ne raste na trsu nego na mladicama. Iz toga zaključujemo da plodovi koji rastu na našim životima su zapravo Božji plodovi. I što je čovjek više u Bogu, to će njegov život i sve što život rađa biti Božji plod i Božji rod. I to je razlog zbog kojeg se moramo obrezivati, čistiti lozu. Najčešća zapreka spremnosti na odricanje je naš stav o samima sebi, o svojoj važnosti, o svojem dobru, o svojim potrebama, željama, planovima. Spremnost na odricanje nas oslobađa za zdrave odnose s drugima i s Bogom. Ona je preduvjet za svako drugo djelovanje jer samo onaj čovjek koji je spreman na odricanje slobodan je čovjek za pozitivno djelovanje. Također uz odricanje je potrebna i poniznost jer odricanje i poniznost idu skupa. Motivacija za sve to nam je iskustvo života s Isusom jer nam je on sam rekao i pokazao kako treba živjeti. Njegove riječi su jasne i tu ne treba ništa umovati ni filozofirati nego jednostavno živjeti. O Kristu se ne može govoriti Krista se živi. Kao što se ni o životu ne može govoriti, život se živi i Ljubav se ljubi“, zaključio je predavač.

Nakon predavanja slijedilo je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, te sakrament pomirenja.

Duhovna obnova je završena euharistijskim slavljem kojeg je također predslavio te homiliju izrekao voditelj duhovne obnove o. Antonio, u zajedništvu s vlč. Jakovom Kajinićem, duhovnikom bogoslova.

Za vrijeme euharistijskog slavlja sestre Kćeri Božje ljubavi čitale su i pjevale zajedno sa svim okupljenim redovnicama grada Sarajeva. (kvrpp bih/Antonela Rašić)