21.03.2017

Održan stručni skup za odgajatelje katoličkih vrtića u BiH

Predavanje na temu „Vjernik-odgajatelj i sindrom izgaranja na poslu“ održala je prof. mr. spec. Maja Jakšić, psihoterapeut iz Splita.

Na inicijativu Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica, a u organizaciji Predškolske ustanove „Dječji vrtić Sveta Obitelj“ Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije održan je u subotu 18. ožujka 2017. u prostorijama istoimenog vrtića na Stupu u Sarajevu stručni skup za odgojitelje katoličkih vrtića u BiH. Sudjelovalo je 60-ak sudionika, a skup je moderirala pedagoginja Helena Martinović.

Na početku su okupljene pozdravile: dopredsjednica Konferencije VRPP BiH mr. sc. s. Kata Karadža i ravnateljica vrtića mr. sc. s. Kata Ostojić i uputile svoju riječ podrške te uspjeh u stručnom usavršavanju i odgajanju djece predškolske dobi.

Predavanje na temu „Vjernik-odgajatelj i sindrom izgaranja na poslu“ održala je prof. mr. spec. Maja Jakšić, psihoterapeut iz Splita.

Voditeljica je na vješt i stručan način nazočnima približila problematiku rizičnih skupina i profesija koje u svom poslu imaju zadatak i obvezu pomagati drugima kroz pružanje psihološke, socijalne, zdravstvene, pravne, duhovne pomoći. U toj skupini na četvrtom mjestu nalaze se i odgajatelji.

Prof. Jakšić je istaknula kako osobno zadovoljstvo utječe na kvalitetu obavljanja posla, a ono u sebi sadrži smislenost rada, radost učenja i prenošenje znanja na djecu. S druge strane postoje izvori stresa kojem su izloženo odgajatelji: međuljudski odnosi, interakcija s roditeljima, problematična ponašanja djece, radni uvjeti i sl. Očekivanja od života te osobna percepcija stvarnog života često dovode do frustracija, ali važno je sebi osvijestiti da niti prošlost, niti okolina ili tuđe ponašanje ne upravlja osobom iako utječe na nju. Osoba upravlja sama sobom i odlučuje se za ili protiv, svaka minuta života prilika je za izbor. Voditeljica je naglasila važan čimbenik – samopomoć – redefiniranje nerealnih očekivanja; vođenje brige o sebi; dopuštanje drugima da nam pomognu; biti svjestan rizika izgaranja i emocionalnih zahtjeva svog posla; poznavanje vlastitih ograničenja; znati reći „ne“; imati pozitivan stav; biti zahvalan. Istraživanja pokazuju da su zahvalni ljudi – sretni ljudi.

Duhovnost, odnosno duhovna pomoć važna je za nadilaženje raznih kriza, stresova, traumatskih iskustava, a ona podrazumijeva očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, produbljivanjem vlastite vjere kroz molitvu, preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke, opraštanje, pomirenje, zahvalnost.

U svom predavanju prof. Jakšić istaknula je također kako čitanje priče ili gledanje filma može imati terapijski učinak jer osobi može pomoći da dođe do novog i drugačijeg viđenja vlastitog života, neke situacije ili problema.

U radionici su se odgajatelji podijelili u skupine i kroz igranje uloga jedne bajke osvijestili vlastite osjećaje i ponašanja u obitelji. Također su u radionici postavljena neka pitanja i ostavljena kao domaći rad: Sjeti se nečega čime se najviše ponosiš u obavljanju svog posla; Što bih već u ponedjeljak mogla napraviti da se na poslu osjećaš bolje (osmijeh, pohvala...)?; Na čemu si sve zahvalna jer radiš ovaj posao?; Zamisli se u starosti – kojih trenutaka ćeš se sjećati, što ćeš tada poželjeti da si radila više / manje?

Tijek programa stručnog skupa bogato i stručno osmišljenog, vođenog smjenjivanjem predavanja, motivacijskih igara, točkom iznenađenja (zbor odgajatelja vrtića domaćina otpjevao je pjesmu „Blagoslovio te Gospod), radionice, ukusnog objeda začinjenog solju ljubavi, ljubaznih i darežljivih domaćina obogaćene sudionike, ohrabrio je za novi iskorak u život – nastaviti tamo gdje su stali – popravljati ovaj svijet osobnim doprinosom kroz usmjeravanje, poučavanje, pomaganje, učenje od drugih i dijeljenje u zahvalnosti. 

(Anica Badrov)