31.01.2018

Poruka prigodom Dana posvećenog života 2018.

Biskup Zdenko Križić i predsjednica HRK-a s. Ana Marija Antolović, ASC uputili su redovnicama, redovnicima i posvećenim laicima poruku "Siromaštvo i zajedništvo".

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, mons. Zdenko Križić i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije, s. Ana Marija Antolović, ASC, uputili su redovnicama, redovnicima i posvećenim laicima poruka prigodom Dana posvećenog života 2018. pod naslovom "Siromaštvo i zajedništvo."

 

SIROMAŠTVO I ZAJEDNIŠTVO

 

Poštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu,

drage sestre i draga braćo u Kristu!

 

1. Prošle smo godine obilježili prvi Svjetski dan siromašnih koji je proglasio papa Franjo. Na početku svoje poruke za taj dan on je istaknuo riječi Prve Ivanove poslanice: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1Iv 3,18). Upravo bi redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu trebali ove riječi osjetiti kao osobni poziv i poziv svojim zajednicama da se djelatnom ljubavlju približe svakom siromahu i svakom čovjeku u potrebi. Na početku je takva djelovanja uvijek vjera u Isusa Krista koji „sam sebe oplijeni“ (Fil 2,7). Zanimljivo je vidjeti kako govor o Kristu koji se oplijenio apostol Pavao započinje pozivom: „Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu“ (2,5). Zavjet siromaštva i odluka da se žive evanđeoski savjeti – ta odluka da čovjek oplijeni samoga sebe – bitni su čimbenik nasljedovanja Krista. U Kristu, pak, ova odluka potaknuta je ljubavlju prema ljudskom rodu. On se opljenjuje da bi postao „ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik“ (2,7). Slično se i nasljedovanje njegova siromaštva ne može ostvariti bez osjećaja i stava solidarnosti prema svakom čovjeku, osobito onom u potrebi.

U svojoj poruci papa je upozorio i na to da je u povijesti bilo razdoblja „kada kršćani nisu u potpunosti poslušali taj poziv i kada su dopustili da ih zarazi svjetovni način mišljenja.“ Mogli bismo reći da se isto kroz povijest, a i u našem vremenu, može ponekad primijetiti i kod Bogu posvećenih osoba. Stoga valja uzeti k srcu, kao znak vremena, ovu novu, a opet tako staru brigu Crkve za siromahe i sve osobe u potrebi. Ova briga, kod onih koji su se odlučili za redovnički život ili kod laika posvećenih u svijetu, morala bi dovesti do pravog i dubokog susreta sa siromasima, što je mnogo više od umirivanja savjesti povremenim djelima humanitarne prirode. Ovakav način života, solidaran sa siromasima – kaže papa – donosi „radost i mir duše jer dotičemo vlastitim rukama Kristovo tijelo.“

2. Drugi vidik prisutnosti redovnika i laika posvećenih u svijetu u Crkvi koji bismo ovom prilikom željeli naglasiti jest zajedništvo. U dopisu što ga je u lipnju prošle godine Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života uputila Hrvatskoj redovničkoj konferenciji stoji između ostaloga: „Tema crkvenog zajedništva ubraja se među najdublje i najvažnije teme u ovom času: u svijetu kojeg razdiru duboke podjele i sukobi koji nikako da se smire i okončaju, dok ljudi nastoje podizati zidove i prepreke koje dijele narode i države, Crkva svim silama nastoji svjedočiti evanđelje mira, bratstva, zajedništva s Bogom i među ljudima koji su svi Božja djeca i braća među sobom.“ Stoga Kongregacija potiče na „zajedništvo i suradnju koji moraju karakterizirati odnose između svijeta posvećenog života i mjesne Crkve.“

U tom smislu želimo potaknuti na izgradnju takvih odnosa najprije unutar zajednica koje čine Bogu posvećene osobe. To podrazumijeva međusobno poštovanje, razumijevanje, suosjećanje, praštanje. Riječ je o još jednom obliku nasljedovanja Krista. Tko svakodnevno nastoji živjeti takve odnose već djeluje i na odnose zajedništva u Crkvi. Izvor je poziva svih nas u Bogu ili, da se poslužimo riječima Poslanice Efežanima: „Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Ef 4,3-6). Ovo temeljno zajedništvo i jedinstvo u Gospodinu briše svaku zavist, ljubomoru, svako nerazumijevanje i zamjeranje, osobito u odnosima unutar Crkve. U tom smo zajedništvu svi pozvani rasti i napredovati. Osoba koja je istinski siromašna duhom poradi kraljevstva nebeskoga (usp. Mt 5,4) prepoznaje bogatstvo u drugima i drugačijima.

3. Radujemo se jer je od prošle godine i na hrvatskom dostupan dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Za novo vino nove mješine. U tom dokumentu ponuđene su smjernice koje „namjeravaju ukazati na neodgovarajuće prakse, pokazati blokirane procese, postaviti konkretna pitanja, proniknuti djelovanje strukturâ odnosa, upravljanja, izgradnje (formacije) s obzirom na stvarnu potporu koja se time daje evanđeoskom obliku života Bogu posvećenih osoba.“ Time se odgovara na poziv pape Franje da se „iziđe iz vlastite udobnosti i da se ima hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja.“

Želeći da to svjetlo evanđelja bude prisutno najprije u srcima svih vas, Bogu posvećenih osoba, i da ga zauzeto donosite do najudaljenijih periferija, od srca vam želimo blagoslovljen Dan posvećenog života!

 

O blagdanu Obraćenja svetoga Pavla, 25. siječnja 2018.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, msgr. Zdenko Križić, predsjednik

U ime Hrvatske redovničke konferencije, s. Ana Marija Antolović, predsjednica