04.04.2018

Uskrsna poruka provincijske glavarice s. Marie-Ane Kustura

"Prignimo se i mi u duhu nad praznim grobom, pitajući se što za mene znači Uskrsnuće?", piše u svojoj uskrsnoj poruci prov. glavarica s. Maria-Ana Kustura.

Uskrs 2018.

Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore… Za onim gore težite, ne za zemaljskim!

(Kol 3,1)

 

U kršćanskoj nadi koja se u uskrsnom jutru zaodjenula vjerom i radošću Isusovog praznog groba, kličemo: „Uskrsnu Krist, nada naša" (usp. Uskrsna posljednica).

Evo vrhunca naše korizmene četrdesetodnevne priprave, koja s uskrsnim danom započinje novih, još važnijih pedeset dana obnove. Evo nam Uskrsa, središta liturgijske godine i temelja naše vjere i duhovnosti. Svetopisamska Riječ nam govori o četrdeset dana Isusovih ukazivanja svojima, jer im je dokazima želio pokazati da je živ. Tako apostoli postaju uskrsni svjedoci i ljudi Uskrsa. Od tada, i apostoli i mi, znamo da svaki grob ima nadu, a nijedna nada nema groba.

Gospodin je i nama pokazao put. Vidimo da samo križ i Uskrs idu zajedno. Strahota Velikoga petka na Vazmenu nedjelju imat će divan rasplet. Osjećamo kako se i naše samoostvarenje može dogoditi samo u davanju samih sebe, po svakodnevnom prihvaćanju osobnoga križa. To je jamstvo i našega Uskrsa. Križ mora biti obilježje za svaki naš korak na putu savršenosti. (Sluga Božji J. Stadler)

Na Uskrs radost postaje osnovni životni zadatak. Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, došla je Marija Magdalena na grob i opazila da je kamen s groba dignut (usp. Iv 20,1). Magdalena traži Isusa. Uistinu, još od Adama čovjek uzdiže svoj pogled i postaje tražitelj. Onoga uzvišenoga… transcendentnoga. Koliko puta i mi tražimo Isusa? Tražimo ga jer znamo da Uskrsli Isus donosi velik preokret. Kad je Isus ušao u živote svojih apostola, malo po malo, sve se promijenilo.

Ako smo i mi spremni gledati, tražiti, susretati bližnje, i mi ulazimo u tajnu Uskrsa. Ulazimo u Galileju naše svakodnevice. Ne u čarobni svijet mašte, već tamo gdje je sve počelo. Gdje su učenici ribarili, gdje ih je Isus pozvao, gdje smo i mi krenule za Isusom..

Ako nam se dogodi Tomina sumnja, nismo jedini. Ni apostoli još nisu bili kadri povjerovati u čudesnu novost. Živeći u svijetu pluralizma religija koje i kršćansku vjeru stavljaju uz bok s inim predajama, u opasnosti smo da i mi Isusov pashalni misterij prihvatimo kao euforičnu priču. Ako ne naviještamo uskrsnu istinu, sami sebe osuđujemo na zbunjenost svakodnevnog života, stojeći pred otvorenim grobom s pitanjima bez odgovora. A može nam se dogoditi da se svaki od nas vraća svojim putem. Kako i s kim ćemo onda živjeti ushit i zajedništvo uskrsne radosti?

Uskrsna vjera Marije, Petra i ljubljenoga učenika, kao i vjera prve zajednice u Jeruzalemu, bila je iskustvena i praktična, jer su svjedočili onako kako su čuli, vidjeli i doživjeli. Postali su uskrsna zajednica. Kristov prazan grob donio im je puninu milosti, unutarnjeg mira, velikodušnosti, poniznost, nesebičnost i uzajamnu ljubav. Nikad prije nisu doživjeli toliku radost, jer nisu imali iskustvo praznog groba.

Prignimo se i mi u duhu nad praznim grobom, pitajući se što za mene znači Uskrsnuće? Je li moj Gospodin uistinu živ, hoda li sa mnom gdje god jesam? Ili imam situacije u kojima je bolje da ne dođe? Vidi li se na mom licu da je Isus uskrsnuo ili kročim u tami osobne sjene. Nosim li uskrsloga u mome služenju bližnjima, mojoj zajednici?

Čestitajući vam radosni blagdan Uskrsa, žarko molim i želim da svi zajedno doživimo ljepotu i puninu riječi pslamiste: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se Njemu!“ ( Ps 118)

 

S. Maria-Ana Kustura

provincijska glavarica