04.03.2019

Homilija Provincijala Bosne Srebrene – 150 obljetnica Družbe ŠSFKK

Homiliju za vrijeme Mise o prigodi 150. obljetnice Družbe Školskih sestara franjevki je izrekao provincijal fra Jozo Marinčić. Istu prenosimo u cijelosti.

Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina proslavile su euharistijskim slavljem i koncertom u nedjelju 3. ožujka 2019. u Sarajevu-Kovačići 150. obljetnicu utemeljenja svoje Družbe. Homiliju za vrijeme Mise je izrekao provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Istu prenosimo u cijelosti.

Uzoriti oče kardinale,

preuzvišeni Apostolski nuncije,

tajniče Apostolske nuncijature,

poštovana braćo svećenici,

drage sestre franjevke koje slavite 150 godina Družbe,

draga braćo i sestre!

Današnje Evanđelje nam nudi jedno životno rješenje za dobre međuljudske odnose: i u braku i obitelji i u samostanu i u svećeništvu: Što gledaš trun u oku brata svojega, a truna u oku svome ne opažaš?

Isus je uvijek životno konkretan i jasan, a kad je potrebno, i oštar. Posebno se doima njegova prispodoba o čovjeku koji žuri izvaditi trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne opaža.

Isus ukazuje na nasu ljudsku sebičnost, nekritičnost, površnost u odnosima prema bližnjima.

Braćo i sestre! Osjetljivi samo na nedostatke svojih bližnjih i brzo ih uočimo dok svojih ne vidimo. Vidimo i manje negativne stvari kod drugih, dok kod sebe ne opažamo gotovo ništa lošega. Isusov govor o trunu i brvnu u oku ukazuje da je to upozorenje na našu ljudsku ograničenost, nekritičnost, koje truju međuljudske odnose.

Ova prispodoba iz Evanđelja pokazuje i ukazuje da je ljubav najviša krepost našeg odnosa, prema Bogu i prema bližnjemu. Ona je iznad svega. Tko ljubi ispunio je zakon: po ljubavi bit ćemo suđeni. Ljubav prema bližnjemu je mjerilo i naše ljubavi prema sebi i prema Bogu.

Jer, tko tvrdi da ljubi Boga kojega ne vidi, a ne ljubi brata kojega vidi, lažac je, tvrdi sv. Ivan u svojoj poslanici.

Dakle, najdublji ponor čovjeka, jest pomanjkanje ljubavi.

Isus nas potiče da jedni drugima pomažemo u službi kršćanske ljubavi .

Moli za ljubav prema sebi i bližnjemu! Zašto? Tek kad riješimo stanje u svojem srcu, možemo pristupiti bratu/sestri, bližnjemu s nakanom da iz njegova oka izvadimo trun. Tada će ti oko biti čisto, pogled jasan moći će vidjeti sve što je na bratu i sestri, i nećemo biti blokirani pomanjkanjem ljubavi jednih prema drugima

Drage sestre, vaša Družba je 150 godina u službi te ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Unatoč toliko godina, pozvani ste trajno obnavljati i sebe i one kojima ste poslani. Po primjeru sv. Franje, koji se trudio obnoviti ono najbolje što čovjek jest, a to je njegova sličnost s Bogom.

Da bi u tome uspjeli, potrebno je srce ispunjeno Bogom, srce koje zrači dobrotom i ljubavlju.

Ovo naše vrijeme je kairos, jest vrijeme proročkog oslobođenja, u kojem smo pozvani otkriti novu ulogu svećeničkog i redovničkog života i djelovanja.

Naša ovodobna proročka uloga jest da iz perspektive evanđelja interpretiramo sadašnjost na koju se onda nadovezuje budućnost.

Bez proroka, sadašnjost bi se pretvorila u prošlost, a prošlost bi se gledala kao budućnost.

Svi smo mi, braćo i sestre, po krštenju, pozvani biti proroci, a proročko poslanje svih krštenih, a posebno redovničkih osoba i svećenika, jest vraćati sebe i bližnjega Bogu.

Grčki filozof Diogen je upalio svjetiljku u po bijela dana, sišao na tržnicu i vikao: „Tražim čovjeka! Tražim čovjeka!“.

Draga braćo i sestre, potrebno je da upalimo svjetiljke i da tražimo Boga, da tražimo sebe i da vidimo svoje bližnje.

Mi, ovodobne generacije trebamo osobnog Boga, s kojim ćemo uspostaviti odnos, trebamo Boga, koji odgovara na naša temeljna životna pitanje, trebamo Boga „većeg od našega srca“, trebamo Boga Isusa Krista, koji je nazočan u euharistiji, u Crkvi, u stvorenju, u bližnjemu, svugdje gdje se odvija život.

Živimo u svijetu dvaju paradoksalnih, kaotičnih procesa: s jedne svijet se sve više povezuje i ujedinjuje,            a ljudi     se otuđuju, osamljeniji su.

Braćo i sestre! Što nam je činiti? U ovakvom svijetu pozvani smo pokazati da je primanje svetih sakramenata, sudjelovanje na Svetoj misi, molitvi, čitanju Svetoga pisma i djela ljubavi da su alternativa modernom individualizmu.

Drage sestre, životi generacija prije vas i vi danas, svjedoče da u redovničkoj zajednici ne smije doći do izražaja: samovolja, sebičnost, individualizam, nego odgovornost svih za sve, za svaku sestru. To je odgovor zašto vaša redovnička zajednica - Družba slavi 150. obljetnicu trajanja, nazočnosti i u BiH, i u Hrvatskoj, i u Sloveniji i na svim adresama diljem svijeta kamo ste poslane.

Sv. Franjo Asiški pjeva: Bože moj,   učini me oruđem, (a ne oružjem) svoga mira da onamo gdje vlada mržnja donosim ljubav.

Ne da mene drugi razumiju, nego da ja druge razumijem; ne da budem ljubljen, nego da ljubim - samo se dajući prima, samo se praštajući zaslužuje.

Pomozi nam, Gospode, da otkrijemo brvna u vlastitim očima, a da kod bližnjih zaboravimo trunje. Amen