30.04.2019

Stručni seminar za odgajatelje predškolske djece u Sarajevu

Voditeljica seminara dr. sc. Sandra Bjelan Guska, prof. pedagogije izložila je predavanje pod naslovom “Roditeljstvo kao urođeni instinkt ili izgrađena kompetencija.”

U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, održan je u subotu 27. travnja 2019., u prostorijama franjevačkog samostana na Kovačićima u Sarajevu stručni seminar za odgajatelje predškolske djece pod vodstvom dr. sc. Sandra Bjelan Guska, prof. pedagogije o temi Kvalitetna komunikacija i podrška roditeljstvu u specifičnim konfestima. Voditeljica je izložila predavanje pod naslovom Roditeljstvo kao urođeni instinkt ili izgrađena kompetencija.

Na početku susreta nazočne je pozdravila i izrazila dobrodošlicu s. Benedikta Boškić, pročelnica Povjerenstva te najavila program. Potom je s. Dominika Anić pročitala meditativni tekst o Uskrsu i kamenu koji je odgurnut sa groba. Meditacija je sudionike potakla na razmišljanje o kamenu koji je već dugo na našem srcu a priječi nas da živimo u punini. Uskrsna nas zbilja poziva da povjerujemo u mogućnost da se naš kamen odvali, da popucaju blokade naših uvjerenja koja nas čine robovima loših navika te da dopustimo Uskrslom Gospodinu da nas povede onkraj naših rana i povrijeđenosti kako bismo u rani Isusa Krista vidjeli uskrsno svjetlo. Po snazi uskrsloga Gospodina postajemo sposobni odvaliti kamen naših teških riječî, strahova, bjegova i predrasuda i skinuti povez s naših očiju da hodimo u novosti života.

U svom predavnju voditeljica dr. sc. Bjelan Guska je potaknula sudionike seminara da zastanu pred tajnom i izazovom odgajateljskog posla ističući kako se rad s malenima ne temelji isključivo na urođenom instinktu iako je jako važan on, već iziskuje trajnu izobrazbu kako bi bili u tijeku brzih društvenih promjena koje svoj odjek imaju na obitelji. “Društveni kontekst se mijenja toliko brzo da ponekad ne percipiramo koliko se brzo i sami moramo mijenjati želimo li biti kompetentni u ulogama koje preuzimamo.”

Obitelji su danas, kao nikad do sada u povijesti suočene sa brzim društvenim promjenama i poljuljanim vrijednostima. Kršćanske vrednote zbog naočigled spore učinkovitosti bivaju pregažene instant rješenjima koji zamagljuju vid i stvaraju uvijek nove poteškoće. Poteškoće su vidljive u odnosima, u potrebama koje moraju biti zadovoljene odmah i u željenom obliku a stvaraju nezadovoljstvo i odsustvo potrebe za naporom kako bi se došlo do cilja. Dijete, kao odraz svojih roditelja, ukoliko ne uspije ostvariti dobre odnose sa roditeljima, koji ga zadovoljavaju i čine sretnima, utoliko će više imati poteškoća u susretu sa vršnjacima i odraslima a onda i u uključivanju u društvo.

Da bismo pomogli djetetu, trebamo prvo pomoći njegovoj obitelji. Isto tako ako želimo bolje razumjeti dijete potrebno je bolje razumjeti roditelja i poteškoće s kojima se susreće. Roditeljstvo, za koje mnogi vjeruju da je dovoljan urođeni instinkt, rađanjem prvog djeteta uvjerava ih da o djetetu, sebi i braku ne znaju dovoljno kako bi se nosili sa izazovima roditeljstva i braka. “Niz promjena u suvremenom svijetu čini roditeljstvo težim nego u prošlo vrijeme”, istaknula je dr. sc. Sandra, a kao razloge tomu vidi: u okolnostima, životnim uvjetima, manjem broju članova obitelji, odlaganju ženidbe, drugačijem tržište rada, zaposleni roditelji odlažu svoje roditeljstvo zbog napredovanja u poslu, obitelji su jednoroditeljske, povećan je broj samaca, povećan broj ponovnih ženidbi, obitelji bez djece i djece koja odrastaju u siromaštvu i neimaštini.

U nastavku predavanja voditeljica Bjelan Guska kazala je kako “u roditeljstvu nije riječ o djeci nego o roditeljima” ističući važnost obaju roditelja u rastu i odgoju kao i posebne uloge oca za izgradnju zdrave osobnosti djeteta. Uloga roditelja utoliko je složenija ukoliko je njihovo dijete sa posebnim potrebama. Učenje roditeljstva tad je neminovno iako je napredak teško vidljiv, ipak neprocjenjiva nagrada je u ljubavi koju im djeca pružaju.

Od odgajatelja se traži da uvažavaju svaku obitelj iz koje dijete dolazi i koja je uvijek nužno drugačija. Voditeljica je u tom kontekstu kazala kako obitelj ima središnju ulogu u životu djeteta, svaka obitelj ima vlastite snage, sposobnosti i načine na koje se suočavaju s poteškoćama te da svaka obitelj treba biti prihvaćena i poštovana prema vlastitim mjerilima. Važna je suradnja između obitelji i odgojne ustanove. Kako ta suradnja ne bi ostajala tek na formalnim odnosima, dr. sc. Sandra je ponudila odgajateljima neke od načina kako mogu uključiti roditelje u tijek odgojnog procesa njihovog djeteta u odgojnoj ustanovi.

Na koncu stručnog seminara sudionici su mogli jasnije vidjeti kako ni današnje obitelji, iako uz brz tehnološki napredak, nisu pošteđene problema, trpljenja, brige, straha, neizvjesnosti koji prožimaju njihove živote. I roditelji i odgajatelji imaju uzor u Svetoj obitelji koja je također trpjela progonstvo, strah, odbačenost. Nadahnjujući se na primjeru Isusa, Marije i Josipa možemo naučiti u vjeri prihvaćati iznenadne promjene, brige i strahove svakodnevice kako bismo živjeli život koji nam je obećan, u izobilju, Božje ljubavi.

(s. Ivana Markotić, ŠSF)