27.02.2012

Put suobličenja Kristu

Korizmena poruka provincijske predstojnice ŠSF-Sarajevo, s. Ivanke Mihaljević

Drage sestre!

Korizmu su kršćani od starine doživljavali kao osobito prikladno vrijeme za rast u vjeri. Milosni su to dani u kojima se dubljim ulaženjem u svoja srca i osluškivanjem Božje blizine vraćamo u radost zajedništva s Bogom. Veliki biblijski likovi svjedoče nam o susretu s Bogom koji čovjeka preobražava, mijenja i pročišćava od svega što ga udaljava od istinske radosti i dostojanstva koje mu je Bog podario. I nama se nudi da u povratku k Ocu doživimo ljepotu kršćanskog života.

Vjerujem da u svakoj od nas negdje u dubini bića titra čežnja i želja za susretom s Onim koji neće prelomiti napuknulu trsku (Iz 42,3) štoviše koji će - kako ćemo čitati u Vazmenoj noći - usahlim kostima podariti život (usp. Ez 37,5). Živimo ovo vrijeme milosti i spasa kao pruženu priliku za hod s Kristom, i još više, za novo suobličenje Isusu Kristu. A put suobličenja vodi nas nerijetko neobičnim putovima. Sv. Pavao kaže: Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću (Rim 6,5).

Taj put suobličenja Kristu vodi nas ponekad onom uskom i strmom stazom golgotskog brežuljka. Za Isusa je to bio put patnje i trpljenja, put odbačenosti. Bili su to trenuci proživljavanja ljudskog prezira, neshvaćenosti i krivo protumačenih nakana. Ali put Bogočovjeka ne završava ondje. I nakon golgotske drame, i nakon definitivnog poraza simboliziranog grobnim kamenom, Bog - na nama nikada dokraja shvatljiv način - potvrđuje božansku ljubav prema svome Sinu. Ni u trenucima kada se smatralo da je sve završeno Bog ne ostavlja svoga Sina. On je prisutan, okrenut čovjeku i za njega jako zainteresiran. On je Bog za život svijeta. Suobličiti se Kristu znači prihvatiti Učiteljev put. On ne niječe kušnju i ne bježi od nje. Dapače, s njom se suočava.

Drage sestre, iz dana u dan susrećemo se s različitim potrebama i izazovima ljudskoga trpljenja. Sudionice smo događaja u kojima se javljaju dvojbe, nesigurnosti i nejasnoće, događaja za koje nam se čini da - poput strme golgotske staze - odvode u beznađe, onamo gdje se zatvaraju sve životne perspektive a ostaju brojna pitanja i srce puno sumnje. Mnogi oko nas traže izlaz iz svojih teških životnih situacija. Čekaju Uskrs. Možemo li i hoćemo li se zainteresirati za život nemoćnih i potrebitih, za život osobe pored nas? Hoćemo li im pružiti ljubav stvarnom zauzetošću i djelima, a ne samo željom i riječima?

Uskrsnuće u svagdanjem životu ostvaruje se po križu i umiranju sebi. Po Kristu, s Kristom i u Kristu živimo, umiremo i uskršavamo. Hodimo uvijek iznova u novosti života unatoč križu zbilje, bilo osobne bilo zajedničke; ne prestanimo u Kristu tražiti smisao svoga biti i djelovati.

Drage sestre, Bog nam i ove godine nudi novu nadu Uskrsa, nadu života koji i nakon golgotske noći razabire uskrsno jutro. Ponesimo je svakome tko treba našu riječ i naša djela. I Bog mira neka bude sa svima nama!
 

S. Ivanka Mihaljević

provincijska predstojnica