12.03.2012

"Dijalog – put do drugoga"

Čovjek je sam stvoren kao množina (kao muško i žensko) te stoga i podrazumijeva različitost i odnosnost, ali uvijek usmjereno k jedinstvu.

Ponovljeni stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije, u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, održan je 10. ožujka. Zbog radioničkog tipa stručnog skupa seminar je ograničen na 120 unaprijed prijavljenih sudionika.
Okupljene vjeroučitelje pozdravila je predstojnica Ureda za vjeronauk u školi i moderatorica stručnog skupa, prof. dr. Valentina Mandarić, a pozdravnu riječ uputila je viša savjetnica za vjeronauk Gordana Barudžija, istaknuvši osobito prisutnost Marice Radojčić, ravnateljice OŠ Braća Bobetko u Sisku, koja je svojom prisutnošću podržala svoje 3 vjeroučiteljice (katoličkog i islamskog vjeronauka), koje su ujedno bile i voditeljice jedne od radionica.
 

Uvodno izlaganje održao je mr. Tomislav Kovač na temu "Dijalogom do zajedništva ljubavi". Kao prvotni cilj svakog dijaloga predavač je istaknuo uspostavu i razvijanje međuljudskih odnosa. Kršćansko je pak zajedništvo dijalogu pridodalo i dimenziju ljubavi, gdje su, s kršćanskog gledišta, zajedništvo i ljubav gotovo sinonimi. Predavač tu upozorava i na kategoriju drugosti i različitosti, što dijalog također pretpostavlja, jer se kroz te kategorije svatko od nas afirmira kao pojedinac. Biblijsko-teološka polazišta pokazuju nam Boga i čovjeka kao temeljno dijaloška bića. Čovjek je sam stvoren kao množina (kao muško i žensko) te stoga i podrazumijeva različitost i odnosnost, ali uvijek usmjereno k jedinstvu. A i Bog ulazi u odnos s čovjekom kroz povijest spasenja koja je zapisana i u Svetom pismu, a svoj dijaloški bitak pokazuje i kroz svoje trojstveno bivovanje. Svoje razmatranje dijaloga pod vidom ljubavi, različitosti i odnosa s drugima mr. Kovač potkrijepio je i mislima filozofa i teologa poput Martina Bubera, Emmanuela Levinasa, Jonathana Sacksa i drugih, kao i crkvenim dokumentima. Kroz odnos s drugima, smatra predavač, čovjek ujedno propitkuje i traži vlastiti identitet, ali samo u poniznosti pred otajstvom Boga i čovjeka. "Dijalog tako postaje čudesna avantura kojom Boga svjedočimo svijetu i svijet otvaramo Bogu", zaključuje on.

Drugo predavanje održao je prof. dr. Željko Tanjić na temu "Renesansa ili kraj religije? Pogled iz teološke perspektive". Predavanje je započeto konstatacijom kako je religiju danas teško definirati, te kako postoje mnoge definicije. Predavač pak religiju definira kao odnos s posljednje važećim, s onim što određuje naš život. Pa ipak, predavač smatra kako je došlo samo do promjene pojavnosti i pogleda na religiju s obzirom na njenu prisutnost u društvu. Važnost konfesionalnog vjeronauka stoga se pokazuje i kao važnost za Crkvu, ali i razvoj društva i osobe. Europa je prožeta mnogim narodima, jezicima, kulturama i religijskim zajednicama. Suživot na takvom prostoru nije kroz povijest bio lagan, već prožet sukobima, nadmetanjima, ali i traženjem određenog jedinstva. I zajedništva. A i danas je europski kontinent na mnogo načina "multi" – multietnički, multijezični, multikulturalan, multireligijski – a ako ga takvim i prihvatimo, onda postaje prostorom dijaloga i zajedništva u različitosti.
Predavanja su konkretizirana u četirima radionicama koje su pokazale kako u praksi ostvariti određene međureligijske i unutarkršćanske projekte u zajedništvu i radu na onome što nas zbližava. Radionicu "Ekumenski dijalog" vodila je Ivanka Petrović, a na dijaloškom međureligijskom zajedništvu radili su: Katica Dessardo (Kršćanstvo -židovstvo), Milka Magić i Ninoslav Šebestijan (Kršćanstvo – hinduizam – budizam) te Marijana Ostić, Amila Škorić i Marica Šterle (Kršćanstvo – islam).   (IKA)