17.12.2019
Slavlje spomendana blaženih Drinskih mučenica u Novom Travniku
Svetu misu u samostanskoj kapeli predvodio je fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene u zajedništvu sestara.
U nedjelju 15. prosinca 2019., u samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi u Novom Travniku, proslavljen je spomendan bl. Drinskih mučenica. Svetu misu predvodio je fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene. U svojoj propovjedi provincijal Jozo je kazao: „Spomendan naših dragih blaženih Drinskih mučenica iz kongregacije Kćeri Božje ljubavi, potiče nas da sa svom ozbiljnošću shvatimo, prihvatimo i u životu ostvarujemo ona tri glavna cilja redovničkog života, a to su: sa zahvalnošću gledati na prošlost; oduševljeno živjeti sadašnjost; s nadom prigrliti budućnost.
Mi zaista s neizmjernom zahvalnošću možemo gledati na našu prošlost. Nije ona ni malo bila laka. Nikome prošlost nije bila laka, ali je bila od Boga blagoslovljena! Ratna stradanja i poratni progoni bili su nekad prijekô, a nekad polaganô mučeništvo, u kojem su se naše sestre i naša braća pokazali dostojni svoga kršćanskog i redovničkog imena i poziva i ostavili nam u nasljedstvo slavnu baštinu i častan zadatak da nastavimo ići njihovim putem.
I naše blažene mučenice su u svoje vrijeme oduševljeno živjele svoju sadašnjost. Živjele su na Palama u teško i opasno ratno vrijeme, u kojem nitko nigdje nije bio siguran, ali je ipak uvijek bilo sigurnijih i manje sigurnih mjesta. No, one nisu htjele ići na sigurnija mjesta, niti su ih tražile. Željele su rasti, cvjetati i plodove davati ondje gdje ih je Božja Providnost posijala, jer su i pripadale Provinciji Božje Providnosti. – Kćeri Božje ljubavi – Provincije Božje Providnosti!
Naše su blažene mučenice s nadom prigrlile i svoju vlastitu budućnost, kao i budućnost svoje Kongregacije i Crkve u cjelini. Nije bilo nimalo lako prigrliti krajnje neizvjesnu budućnost, pogotovo ne u vrijeme rata. Da su znale da će nakon rata doći još jedno dugo razdoblje progonstva u komunizmu, onda bi im bilo još i teže prihvatiti takvu budućnost. Ali bez obzira na to, one su bile svjesne da je naša budućnost u Božjoj ruci. Pa i teški križ bilo u vidu bolesti, bilo u vidu nesreće ili stradanja, ako smo svjesni da nam dolazi od Boga – možemo prigrliti s nadom da nam Bog upravo po tom križu nudi svoje spasenje. I njih je po križu mučeništva Bog doveo u svoje Kraljevstvo i učinio ih blaženim za sva vremena.
Njihov primjer neka i nama bude poticaj da budemo Bogu zahvalni za sve što smo doživjeli. Ne samo za ugodne trenutke, nego i za mnoge patnje i trpljenja, po kojima nas je Bog malo po malo pročišćavao i pripremao nas za sebe i za misiju koju nam povjerava. Posebno mu budimo zahvalni za njegovo milosrđe i strpljivost s nama.
Neka nas one zagovaraju kod Boga da budemo njihovi dostojni štovatelji i vjerni svjedoci Kristovi u svijetu“, zaključio e propovjednik.
Nakon euharistijskog slavlja s. Silvija Nikolić, samostanska predstojnica u govoru dobrodošlice zahvalila je na dolasku svim svećenicima i redovnicama s kojima sestre samostana djeluju. Zajedništvo euharistijskog slavlja nastavljeno je za obiteljskim stolom.
(s. Antonija Lučić)
