11.03.2022

Proslavljen nebeski zaštitnik Azila – Kuće za siromahe na Haitiju

Misionarke s. M. Ana Uložnik i s. M. Liberija Filipović, članice Družbe SMI Sarajevske provincije, pišu o proslavi patrona Azila „Svetog Ivana od Boga“

U utorak, 8. ožujka 2022. siromasi u Petit Goâve (Haiti) proslavili su patron Azila (kuće za siromahe) Svetog Ivana od Boga. Od dolaska sestara Služavki Maloga Isusa koje su preuzele brigu za Azil, počeo se slaviti taj svetac zaštitnik i toga su dana siromasi na poseban način u središtu. “Uz štićenike Azila dan su sa nama proveli i drugi siromasi sa ulice. Zajednički smo se molili dragom Bogu, zahvalili Mu za sve milosti i darove, te zazvali Božji blagoslov na svečani ručak kojeg smo pripremili zajedno sa našim suradnicima i volonterima. Sreća ovih miljenika Božjih ne da se opisati riječima. Bili su posebno sretni jer smo i mi sestre s njima ručale. Ne samo da su sretni radi ručka, nego još više radi naše pažnje i brige.

Nakon tjelesne okrijepe, poslije podne je uslijedila i duhovna okrjepa. U pet sati vlč. Savio Esterne, kapelan župe Petit Goâve je predslavio Svetu misu. Vlč. Savio je potaknuo sve nazočne da slijede primjer sv. Ivana od Boga, te da poput njega ljube Boga i služe Mu kroz sve ljude koje susreću, a napose siromahe, nevoljnike, beskućnike i bolesnike. Grupa Kiwo je svojim lijepim pjevanjem uzveličala liturgijsko slavlje. Na kraju Svete mise s. Ana je pozdravila sve prisutne, te zahvalila svima na njihovoj podršci i suradnji.

Već poslije pola četiri vjernici su se počeli okupljati u dvorištu Azila. Vrijeme do početka Svete mise su proveli u druženju sa siromasima i molitvi. Patron Azila je okupio velik broj vjernika koji su došli sa nama podijeliti radost današnjeg dana. Štićenici Azila su bili jako sretni da je puno vjernika došlo s njima proslaviti današnji dan.

Nakon Svete mise sve prisutne smo počastili kolačem i bezalkoholnim pićem kojeg nam je darovala jedna obitelj. Vjernici vole nas sestre i cijene naš rad sa siromasima te nas sa onim malo što imaju podržavaju u našoj brizi za siromahe. Azil je ranije bio mjesto gdje su ljudi dolazili sa tugom u srcu, jer su siromasi živjeli u lošim uvjetima. Danas je Azil postao privlačna oaza radi urednosti i brige o siromasima. Ljudi dolaze sa srcem punim radosti jer vide da su siromasi sada zadovoljni i radosni, te da se osjećaju voljenim i prihvaćenim.

Bogu smo neizmjerno zahvalne da možemo ovim miljenicima Božjim pokazati Božju ljubav i brigu za njih tako da se i oni osjećaju kao ljubljena djeca Božja. Ništa ovo ne bismo mogli da nas Providnost nije obdarila preko žrtve i odricanja naših sestara, Prijatelja Maloga Isusa, prijatelja i dobročinitelja.

Sve gore napisano možemo potvrditi ovom anegdotom. Beonit, štićenik Azila, sav sretan nam priča kako je sjedio među ljudima koji su razgovarali o tome kako su sestre lijepo uredile Azil, i kako se sada siromahe ne može ni prepoznati jer više nisu neuredni i neishranjeni. Pitali su se gdje sada sjede siromasi koji žive u Azilu, a da nisu znali da jedan upravo sjedi među njima. Benoit nam je rekao „Sestre tako sam sretan što sam sa vama ovdje i što ste nam stvorili tako lijepe uvijete života. Nisam se htio odmah 'odati' tim ljudima kako bi čuo što sve kažu o nama i vama. Lijepo je živjeti tamo gdje te vole. Hvala vam na Vašoj ljubavi“, napisale su sestre u svom izvješću.

s. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović, misionarke na Haitiju