06.05.2022

Dan molitve za svećenička i redovnička zvanja u Sarajevu

Fra Bruno Ćubela u svom nagovoru iznio je svoje promišljanje o duhovnom pozivu i neka promišljanja pape Franje iz apostolske pobudnice Christus vivit.

U povodu 59. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja i Nedjelje Dobrog Pastira, koja se slavi na četvrtu vazmenu nedjelju Povjerenstvo za pastoral zvanja pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH organiziralo je u četvrtak 5. svibnja s početkom u 18 sati u crkvi sv. Nikole Tavelića u Sarajevu molitveno bdijenje (Služba riječi, svjedočanstva i euharistijsko klanjanje).

Na početku susreta sudionike je pozdravio predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH fra Jozo Marinčić. Na molitvenom bdijenju uz okupljene redovnike, redovnice i kandidatice sudjelovao je nadbiskup vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, bogoslovi iz dvije bogoslovije (Bosne Srebrene i "Redemptoris Mater") te članice Zajednice Djela Marijina – Pokreta fokolara u BiH.

Svjedočanstvo o svom redovničkom pozivu podijelili su: s. M. Jelena Jovanović, SMI i fra Davor Petrović, OFM.

Fra Bruno Ćubela u svom nagovoru iznio je svoje promišljanje o duhovnom pozivu i neka promišljanja pape Franje iz apostolske pobudnice Christus vivit te se ukratko osvrnuo na tek objavljenu Poruku pape Franje u povodu svjetskog dana molitve za duhovna zvanja. „Duhovni poziv nalik je jednom udaru. Kada te zahvati, ostavlja posljedice i nisi više isti. Intenzitet vremenom može oslabjeti, ali jednostavno nakon nekog vremena to više ne dovodiš u pitanje. To te prodrma u cijelosti i ti znaš da je to nešto jače od tebe. Potrebno je samo prepustiti se Božjem vodstvu i njegovoj providnosti. Sve ostalo kreće samo od sebe, još kad sebi dadneš do znanja, da će većinom neke stvari ići protiv tvoje volje već nekako znaš na čemu si. Drugi često misle o nama, da je naš život monoton i pod navodnicima 'bez adrenalina' , da to više nije aktualno i da je to nešto bez dinamike. Redovnički i svećenički poziv je sve samo ne monoton, statičan i bez adrenalina. Ako uistinu želiš živjeti taj poziv traži se truda, zalaganja i svjedočenja koje počinje od onog trenutka kad ustaneš pa sve do počinka.“

Nadalje je predavač istaknuo: „Problem i izazov današnjeg vremena u odnosu na duhovna zvanja, ne čini samo mali broj mladih ljudi koji odgovaraju na Božji poziv, nego sve veći broj onih koji napuštaju prihvaćeni poziv ne vidjevši više smisla u takvom načinu života. Neki smatraju da je kao glavni razlog zbog kojeg se zajednica napušta problem zajedničkog života. Odnosi u zajednici postaju problematični gdje jednostavno gubimo onaj kredibilitet radosnog navještaja. Kao osnovni problem pokazuje se kako naviještati i svjedočiti uzvišene ideale, kada uopće ne mogu uspostaviti normalnu i zdravu komunikaciju s bratom ili sestrom. Tu upadamo u začarani krug, misleći da se drugi treba mijenjati, a ne ja. To bi trebala biti jedna obazrivost osobe koja se odlučila za duhovni poziv – da često propituje sebe i svoje ponašanje.“

Fra Ćubela osvrnuo se u kratkim natuknicama na već spomenuti Papin dokument Christus vivit upućen mladima, ali i svima onima koji mladima stoje na raspolaganju i pomažu im da svoje živote prožimaju vjerom u uskrslog Gospodina, koji je uvijek s tobom i nikad te ne napušta, koliko daleko odlutao uz tebe je, poziva i čeka da mu se vratiš i kreneš iznova.

Obraćajući se mladima, Papa na temelju sv. Pisma izlaže mladima kako im Gospodin ide ususret, uzevši primjer oživljavanja mrtvog sina udovice kojega poziva: Mladiću, kažem ti ustani! To je poziv svim onima koji su izgubili svoju unutarnju poletnost, svoje snove, svoj zanos, nadu i velikodušnost, izgubili dosljednost i radost služenja. Tu se možemo pronaći i mi, nas kao i cjelokupnu svoju Crkvu, papa Franjo podsjeća – da bismo bili vjerodostojni trebamo povratiti poniznost i jednostavno slušati, prepoznati poticaje za promjenom na bolje u onome što nam drugi imaju za reći. Na našim licima treba se očitovati radost životnog poziva, samo takvi možemo svjedočiti Radosnu vijest.

Na koncu je predavač iznio nekoliko misli iz ovogodišnje Papine poruke za svjetski dan molitve za zvanja, u kojem se želi predstaviti dublje značenje poziva, u kontekstu sinodalne Crkve koja sluša Boga i svijet oko nje. Prema toj poruci svi smo pozvani biti protagonisti svoga poslanja, kao i čuvari jedni drugih i svega stvorenog. Sv. Otac još nas podsjeća da poziv nije neko izvanredno iskustvo pridržano samo nekima, nego je poziv za sve, zato što smo svi od Boga odabrani i pozvani. Bog nas tako gleda da u svakome vidi mogućnost, toliko puta nepoznatu i nama samima, i tijekom cijelog našeg života neumorno djeluje zato da se možemo staviti u službu zajedničkog dobra. Na kraju nagovora fra Ćubela je kazao: “Ostaje poziv i poticaj svima nama da najprije brinemo o svom zvanju, a da se onda svi zajedno više aktiviramo u promicanju duhovnih zvanja naše mjesne Crkve.“

Klanjanje pred Presvetom oltarskom sakramentu animirala je članica Povjerenstva za pastoral zvanja pri KVRPP BiH s. Jadranka Obućina, ASC uz sudjelovanje bogoslova "Redemptoris Mater".

Na koncu susreta nadbiskup Vukšić zahvalio je na organizaciji molitve za svećenička i redovnička zvanja i udijelio blagoslov okupljenim sudionicima. Predsjednik KVRPP BiH fra Jozo također je izrazio svoju zahvalu svima koji su sudjelovali u realizaciji programa kao i nazočnima za sudjelovanje u molitvenom zajedništvu.

Za vrijeme molitvenog bdijenja svirala je s. M. Antoneta Martić koja je ujedno i animirala pjevanje.

(KVRPP BiH)