10.03.2025

Održana mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva

Govoreći o teologalnoj kreposti nade u svom izlaganju, vlč. Ilija Marković je istaknuo: „Naš zadatak nije 'izgraditi' nadu, već živjeti taj već primljeni dar“.

Na prvu korizmenu nedjelju, 9. ožujka 2025. godine, u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, održana je redovita mjesečna rekolekcija za redovnice koje žive i djeluju u gradu Sarajevu. Duhovna obnova o temi nade održana je pod vodstvom vlč. Ilije Markovića, profesora kanonskog prava na KBF-u u Sarajevu, i u organizaciji sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije.

Na samom početku vlč. Marko Hrskanović, duhovnik u sarajevskoj bogosloviji i koordinator duhovnih obnova pozdravio je sve prisutne sestre, nakon čega je uslijedilo predavanje vlč. Ilije Markovića u kojem je progovorio o nadi, o njenom krivom poimanju te o tome što je kršćanska nada i kako se ona očituje u našim životima. Posebno je upozorio na opasnost poistovjećivanja nade sa optimizmom jer „nada je teologalna krepost – dar Božji koji primamo na krštenju. Naš zadatak nije 'izgraditi' nadu, već živjeti taj već primljeni dar“. Ono što je važno za svakog kršćanina, a posebno za Bogu posvećene osobe jest upravo to da je naša nada osoba, istaknuo je vlč. Marković: „Naša nada je osoba – Isus Krist. Njegova prisutnost u našem životu određuje našu unutarnju snagu, smisao postojanja i način na koji se suočavamo sa svakodnevnim izazovima. Kada je On s nama, ništa nije nepremostivo“. Potom je progovorio o važnosti odnosa s Kristom te da je za življenje toga odnosa potrebno slušanje, jer nam Isus svakodnevno govori kroz svoju riječ, okolnosti i zajednicu. Istaknuvši činjenicu da se naša nada jača upravo kroz iskušenja, krize i duhovne noći, sve je podsjetio na riječi sv. Ivana Pavla II. koje je rekao prilikom posjete Bosni i Hercegovini 1997. godine: „Nada se nikada ne smije ugasiti unatoč činjenici da postoje teškoće, prepreke i otpori“. Na kraju predavanja, govorio je o tome što nas čini svjedocima Krista u ovome svijetu i kakva je to nada koju trebamo pokazati, zaključivši kako naša nada treba svijetu pokazati da je moguće živjeti Evanđelje kao način života suprotan sukobima, nadmoći i slavi, način života koji se živi za druge.

Nakon poticajnog predavanja, uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom tijekom kojeg su sestre imale priliku za ispovijed. Nakon ispovijedi i klanjanja uslijedilo je sveto misno slavlje, a u nadahnutoj propovijedi, osvrćući se na pročitano Evanđelje, vlč. Ilija govorio je o kušnji i krivom poimanju kušnje kao kazne te o važnosti oprosta drugima kao i samome sebi.

(s. M. Nikolina Cvitanović)