26.10.2012

Molitva, šutnja i post - put rasta u vjeri

Ovaj seminar koji su vodili s. Ljilja Pehar i fra Josip Vlašić, bio je poticaj na dublje poznavanje istina koje ispovijedamo kao i svojevrsna priprema za važne životne korake.

U samostanu Školskih sestara franjevaka u Bijelome Polju kod Mostara, od 18. do 21. listopada 2012., održan je seminar posta, molitve i šutnje. Seminar, na kojem sudjelovalo 22 sudionika, vodili su s. Ljilja Pehar i fra Josip Vlašić. Dani su bili ispunjeni molitvom i predavanjima, a osobitost su im pridavali objedi – druženje s kruhom i vodom u šutnji. Bijahu to dani ispunjene šutnje. Nije se tu radilo o šutnji kao nekom „praznom vremenu“, već naprotiv, možda i o najbogatijem dijelu tog seminara.

O molitvi, kao o neizostavnom dijelu duhovnog puta i rasta, govorio je fra Josip Vlašić. Nastojao je polaznike seminara upoznati s Molitvom prema Katekizmu Katoličke Crkve. Naglasio je kako je govor o molitvi zauzeo mali, ali značajan prostor Katekizma. Kao sastavni dio molitve, fra Josip je istaknuo slušanje, podsjetivši na zanimljive riječi sv. Terezije Avilske „Gledaj Njega kako te gleda“. Govoreći o slušanju u molitvi odnosno o Božjem govoru, fra Josip je izdvojio Sveto Pismo kao najjasniji Božji govor. Bili su to poticaji na češće druženje s Božjom riječju, ali prije svega poticaji na iskazivanje veće ljubavi i zahvalnosti prema Stvoritelju tako Prisutnom i Bliskom. No, nije sve ostalo samo na govoru o molitvi. Zajedno s fra Josipom i s. Ljiljom sudionici ovoga trodnevnog seminara upustili su se u taj čudesni dijalog kroz Lectio Divina. Čuvši živu riječ i razmatrajući riječ Božju, svatko je imao priliku iskusiti Gospodinov govor. Riječ je svima govorila na njemu osoban i razumljiv način.

Budući da smo u Crkvi proteklih dana započeli Godinu vjere, govor o značenju te „godine“, ali i same vjere imao je također svoje mjesto toga vikenda u Bijelom Polju. Naglaske Papinoga pisma Porta fidei, kojim je najavio Godinu vjere prikazala nam je s. Zdenka Kozina. Istaknula je ovo pismo kao štivo kojemu bi svatko od nas trebao pristupiti s dužnom pozornošću i iščitavati ga očima srca kako bi ponovno otkrili radost svoga vjerovanja i pronašli zanos u naviještanju. Služeći se navodima spomenutog Pisma, s. Zdenka je govorila o potrebi javnog svjedočenja vjere, kao i njenoj snazi u životu pojedinca. U svom je obraćanju naglasila nužnost zalaganja za obitelj kao prirodno ozračje u kojem se vjera prima i najdublje ukorjenjuje.

U sklopu ovoga razmišljanja o vjeri kao životnom hodočašću na kojemu se čovjekove misli i osjećaji, stavovi i vladanje postupno pročišćavaju i preobražavaju prikazan je i američki film „Put“ (The Way). Jezikom suvremenog čovjeka film nam je progovorio o istinama koje Crkva već dva tisućljeća naviješta.

Seminar posta, molitve i šutnje, svojim brižnim okom pratila je i s Ljilja Pehar. U nekoliko svojih obraćanja, s Ljilja je govorila također o molitvi, vjeri, o potrebi molitve za svećenike, o pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Govoreći o važnosti molitve isticala je obiteljsku molitvu kao posebnu snagu na putu vjere prisjećajući se desetljeća iz nas i vremena kada se život nije mogao zamisliti bez dnevne obiteljske molitve.

Ovaj seminar bio je poticaj na dublje poznavanje istina koje ispovijedamo kao i svojevrsna priprema za važne životne korake. Naime, među sudionicima je bilo i članova Trećega franjevačkog reda, koje je baš nakon seminara čekalo davanje prvih, ili, pak, obnova zavjeta u franjevačkom bratstvu. Izvrsna prilika za pripremu, preispitivanje i jačanje za put koji ih je čekao bili su sati provedeni u molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Biti sam s Isusom, „gledati Njega kako te gleda“, nije baš svakodnevno za one koji žive izvan samostana.

Netko bi mogao pomisliti: „Dani posta, molitve i šutnje? To mora da je jako monotono i zamorno.“ No, oni koji iskuse takve dane, znaju da se zapravo radi o vrlo uzbudljivom pothvatu. Riječ je o „avanturi s kruhom“ što ga čovjek svakodnevno uzima, a u ovim ga danima otkriva kao nezasluženi i neprocjenjivi dar, mnogima nepravedno uskraćen i nedostižan. Riječ je o druženju s kruhom u kojem se prepoznaje Kruh života – svima jednako ponuđen, pa ipak od tolikih odbačen. Ovi su dani, dani šutnje, tako nepoznate i odbojne modernom čovjeku brzih dana, preplavljenih riječima. Dani u Bijelom Polju su dani molitve, molitve kruhom, molitve šutnjom, molitve riječju, da bi se susreli Riječ i čovjek.            

Ana Marija Prskalo

http: //mostar.ssfcr.org