09.08.2025

Zlatna misa fra Vjenceslava Janjića

Uz zlatomisnika, čije je geslo "A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati...", u misnom slavlju u rodnoj župi u Vidovicama suslavilo je 15 svećenika.

Fra Vjenceslav (Tunjo) Janjić, svećenik franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda proslavio je, u subotu, 9. kolovoza, svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva, u svojoj rodnoj župi Sv. Vida u Vidovicama u Bosanskoj Posavini.

Nakon blagoslova koji je zlatomisniku ispred rodne kuće podijelio njegov brat fra Željko Janjić, također svećenik provincije Sv. Ćirila i Metoda, gvardijan u Franjevačkom samostanu u Samoboru, slijedila je procesija s vjernicima u narodnim nošnjama do župe crkve gdje je slavljena svečana euharistija.

Uz zlatomisnika, čije je geslo A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih…“ (Lk 1,76.77), suslavilo je među kojima i zlatomisnikov ujak, gvardijan u Franjevačkom samostanu u Krapini fra Franjo Tomašević, umirovljeni biskup kotorski mons. Ilija Janić, domaći sinovi te trajni đakon Ilija Knežević.

U pozdravnom govoru na početku mise domaći župnik vlč. Marijan Brkić naglasio je kako je zlatna misa slavlje vjernosti Bogu, zahvala za sve milosti koje je zlatomisniku udijelio, a on mu odgovorio.

Pola stoljeća služenja

U pozdravnom govoru biskup Janjić posvijestio je kako je zlatomisnik Bogu služio vjerno 50 godina, odnosno 600 mjeseci ili 18250 dana. „Zavolio si Boga jer da to nisi ne bi se odzvao njegovu pozivu. Volio si Crkvu, jer si njezin član koja broji više od milijardu vjernika u svijetu. Volio si svoj poziv, svoju redovničku zajednicu. Voli je i dalje. Voli i dalje svoju rodbinu koja se moli za tebe, voli svoju rodnu župnu zajednicu koja je bila izvor duhovnih zvanja, da to opet bude. Za sve ono što si činio neka te Gospodin nagradi. Duh Sveti neka raspali u tebi novi žar u ovim poznim vremenima tvoga života. Ne dopusti da se on ugasi, nego služi Bogu do zadnjeg daha svoga života tako da budeš primjer mladima“, poželio je zlatomisniku biskup Janjić.

„Ponos ti si svima nama ko što uzor tebi Krist, svećeniče zlatomisniče sretan bio dragi naše gore list!“,  dio je dirljive recitaciju, koju je fra Vjenceslavu na njegovoj mladoj misi prije 50 godina izrekla tada djevojčica nećakinja Manda Jović, a izrekla mu je i za tu prigodu.

U prigodnoj homiliji koju je održao, zlatomisnikov rođeni brat fra Željko prisjetio se bratove mlade mise koju je slavio 12. listopada 1975. također u rodnoj župi Vidovicama pod istim geslom kao i geslom zlatne mise. Podsjetio je na tvrdnju misionara Ante Gabrića da dijete još u majčinoj utrobi dobiva klicu zvanja koja se suradnjom s Božjom milošću i ostvaruje potkrijepivši to sa svećeničkim životom zlatomisnika.

„Sve što je proživio naš zlatomisnik zapisano je u njegovoj novoj autobiografskoj knjizi naslovljenoj A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati. Kroz 50 godina svećeništva na različite načine proročki je djelovao. Prvotno kroz franjevački poziv, potom kroz liturgijska slavlja. Poznat je i kroz nogomet, najvažniju sporednu stvar na svijetu, zatim kroz novinarstvo, pa kroz 'čaju'  - brojna stoloravnateljstva po mladim misama. Sudjelovao je u Domovinskom ratu kao vojni kapelan. U svim ulogama uvijek je ižaravao svoje životno geslo: A ti dijete Prorok ćeš se Svevišnjega zvati…“, ustvrdio je fra Željko za svoga brata.

Posvijestivši kako Bog sa svakim čovjekom računa, poziva i očekuje njegov odaziv, pojasnio je kako je življena vjera uvijek zvanje, a to znači Božji poziv i čovjekov odaziv.

„Kada je Bog i vjera u pitanju često sužavamo svoje shvaćanje pa tako i po pitanju zvanja. Svodimo ga na svećenički odnosno redovnički poziv. No, kad se čovjek uključi založenom vjerom u Božji poziv tada nastaje novi svijet i onaj politički i onaj vjerski. Tada je politika ljubav za narod, a ne politikanstvo – pojedinačni interesi. Vjera nije samo pobožne riječi, nego djela učinjena iz ljubavi prema Bogu. Božji poziv upućen je svakome od nas u najneposrednijem okolišu našega života. Bez razlike koje smo izabrali životno stanje ili zanimanje, potrebno nam je trajno osluškivati Bože poticaje“, zaključio je propovjednik.

Zahvala Gospodinu

Recitaciju koju je fra Vjenceslavu na mladoj misi uputio njegov brat Nevenko, pok. hrvatski branitelj, na kraju mu je mise uputio njegov sin Željko.

Kao sedmi po redu koji je dosada slavio zlatna misa u toj župi zahvalu Gospodinu, svojim pokojnim roditeljima i svima koji su ga na bilo koji način pratili u njegovu svećeničkom pozivu uputio je na kraju zlatomisnik fra Vjenceslav. Vidljivo radostan tako velikim brojem okupljenih vjernika od kojih su mnogi odjenuli svečane narodne nošnje zahvalio im je zlatomisnik. Zahvalio je prisutnim svećenicima, a posebno župniku Brkiću na suradnji u organizaciji toga doista veličanstvenog slavlja.

Tom je prilikom i kratko predstavio svoju najnoviju autobiografsku knjigu naslovljenu A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati, u kojoj je opisao svoj život i 200 istinitih svjedočenja vjernika koji su doživjeli Božju intervenciju u svome životu, a objavljeni su u katoličkom tjedniku Glas Koncila.  Najavio je i svoju knjigu koja je u pripremi Vidovice - Mali Vatikan, a u kojoj opisuje sve svećenike iz župe Vidovica kojih ima 103.

Slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor i fra Miroslav Petrac.

Radost slavlja nastavili su druženjem u Mjesnom domu uz zajednički ručak i pjesmu.

Bogata služba

Fra Vjenceslav je rođen 26. srpnja 1949. u Vidovicama od oca Marka i majke Marije rođ. Tomašević. Krsno ime Tunjo dobio je po djedu s očeve strane. Rođen je kao najstarije dijete u obitelji koja je imala jedanaestero djece. Danas ih je živih još petorica braće od kojih je mlađi brat franjevac fra Željko. Osnovnu školu pohađao je u Vidovicama i Orašju. U Franjevački red stupio je u Cerniku 1968. te dobio redovničko ime fra Vjenceslav. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Samoboru maturom 1970., a potom je pozvan u vojsku bivše države. Filozofske znanosti studirao je na Trsatu, a Katolički bogoslovni fakultet polazio je u Zagrebu. Tu je 1975. zaređen za svećenika te je iste godine 12. listopada slavio mladu misu u Vidovicama. Nakon diplome 1976. otišao je u Njemačku. U Provinciju se vratio 1982.

Prvo mjesto pastoralne službe bilo je u Borovu Naselju, vukovarska gradska četvrt, gdje je proveo dvije godine. Tri je godine vršio službu provincijalnog promicatelja duhovnih zvanja sa sjedištem u Samoboru. Godine 1987. imenovan je župnikom i gvardijanom u župi i samostanu u Cerniku. Potom je 1997. ponovno otišao u inozemstvo, u Salzburg, gdje je ostao do 2008. kao dušobrižnik hrvatskih radnika. Godine 2008. imenovan je župnikom u župi Sv. Josipa radnika u Borovu Naselju, a zatim je 2017. premješten na mjesto gvardijana u Cerniku. Od 2022. boravi u Franjevačkom samostanu u Samoboru.

Od 1990. član je Društva katoličkih novinara Hrvatske (HDKN) u kojem je i član suda časti. Uz ostala priznanje koja je za svoj doprinos u Crkvi i društvu dobio, predsjednik Franjo Tuđman 1996. odlikovao ga je  Radom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. (B. Lukačević/ J.M., KT)