03.08.2025

Zlatna misa fra Ivana Gavrana

„Ti si sada 'živi svijećnjak' u hramu Crkve – ne po titulama, nego po vjernosti Kristu“, kazao je preč. Duspara i zazvao Božji blagoslov na zlatomisnika.

Pedeset godina svećeništva proslavio je u nedjelju 3. kolovoza u svojoj rodnoj župi Sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini svećenik Franjevačke kustodije Sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru fra Ivan Gavran.

Fra Ivan, koji je danas na službi u samostanu Male braće u Dubrovniku, svoju je zlatnu misu slavio pod geslom Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu! (Fil 4,6). Uz njega je suslavilo 20 svećenika, među kojima su bila i dvojica zlatomisnika Bosne Srebrene župnik u Koraću i dekan Derventskog dekanata fra Ivan Marić, župni vikar na Plehanu i ravnatelj ustanove za rehabilitaciju djece Zlatni cekin u Slavonskom Brodu fra Ilija Jerković te žeravački župnik fra Mirko Filipović.

Pred Bogom ponizan – pred ljudima uspravan

Prigodnu homiliju uputio je domaći sin preč. Jozo Duspara, svećenik Srijemske biskupije.

„Pedeset godina svećeništva – to nije samo broj, to je cijeli jedan svijet; to je srce koje je kroz pola stoljeća disalo s Crkvom, patilo s ljudima, slavilo s nebesima“, rekao je na početku preč. Duspara te pojašnjavajući ulogu svećenika u ovome svijetu naglasio kako je on veliki Božji dar, jer „nastavlja Kristovo poslanje“.

Stoga je zlatomisniku poručio: „Dragi Ivane, tvoj je život dokaz da je Bog kadar preobraziti običnog čovjeka u nositelja svetoga. U teškim trenucima kušnje nisi tražio utjehe ovoga svijeta, nego si ustrajao pod Kristovim pogledom. Pedeset godina nisi bio samo propovjednik, poučitelj, nego i uho koje sluša, ruke koje blagoslivljaju, ramena koja nose tuđe brige i tuge, koljena koja mole za one koji su prestali moliti. Sve te vrijednosti govore koliko svećeništvo može biti plodno ako se svećenik zaista prepusti vodstvu Duhu Svetome u današnjem vremenu. Biti svećenik znači biti uspravan pred čovjekom i savinut pred Bogom. Samo onaj koji je klečao pred svetohraništem zna kako se stoji pred čovjekovom boli. U svijetu koji slavi moć, slavu i uspjeh, ti si izabrao služenje, poniznost i tišinu.“

Ustvrdivši da 50 godina služenja nije kraj, nije Božji poziv da „bude gotov“, nego da „bude zreo“ pojsvjestio je kako njegovo svećeništvo sada ne zrači kroz silinu mladosti, nego kroz dubinu oca, mudrost starca i nježnost prijatelja.

„Ti si sada 'živi svijećnjak' u hramu Crkve – ne po titulama, nego po vjernosti Kristu“, kazao je preč. Duspara i zazvao Božji blagoslov na zlatomisnika.

Bogat svećenički život

Župnik fra Mirko ocrtao je u kratkim crtama život i djelo zlatomisnika Gavrana spomenuvši da je rođen 12. kolovoza 1948. u župi Sv. Franje Asiškog u Žeravcu u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Ante i majke Anice rođ. Prgomet kao treće po redu od petorice braće i dvije sestre.

Kazao je i da je po završetku osnovne škole u Žeravcu i Derventi, izabravši redovnički poziv pohađao Klasičnu gimnaziju u Splitu na Poljudu. Novicijat je započeo na otočiću Košljunu. Vrativši se iz vojske, dvije godine studirao je filozofiju u Dubrovniku te potom teologiju u Zagrebu. Diplomirao je i zaređen za svećenika, 29. lipnja 1975. u Splitu, zajedno s još devetoricom kolega tadašnje Franjevačke provincije Sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru (danas Kustodije).

Prva služba bila je godinu pastoralne prakse na župi u Zadru, nakon čega je na katoličkom sveučilištu Salesianum u Rimu studirao pastoralnu psihologiju. Završivši studij, vratio se u Provinciju te devet godina radio na prijašnjoj župi Srca Isusova u Zadru. Potom je ratne dane proveo na župi Sv. Antuna u Puli. Kad je završetku rata otišao je u Argentinu, gdje je osam godina djelovao među hrvatskim iseljenicima u Buenos Airesu i cijeloj Latinskoj Americi, kao duhovni ravnatelj. Svoju pastoralnu djelatnost nastavio je u Njemačkoj, vodeći devet godina Hrvatsku katoličku misiju Goeppingen-Geislingen. Kada je navršio 65 godina vratio se u Domovinu i svoju Provinciju, te je kao umirovljenik u Kamporu, na otoku Rabu proveo sedam godina. Predzadnje tri godine, djelovao je na župi Sv. Antuna u Crikvenici, a zadnje tri godine je u franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku.

Kako su uz zlatomisnika Gavrana na oltaru suslavili i ovogodišnji zlatomisnici fra Ivan i fra Ilija župnik Filipović kratko je ocrtao i njihov životni put.

Zahvala Bogu uz pjesmu i kolo

Crkva je toga dana bila prepuna vjernika, a kako ih je bilo gotovo 1 000 brojni su misu pratili u crkvenom dvorištu. Budući da je ova župa prepoznatljiva po većem broju duhovnih zvanja, na misi je sudjelovalo i 15-ak redovnica. Poseban ures bili su vjernici odjeveni u narodne nošnje Hrvata Bosanske Posavine, a među njima i oni mlađi koji su zlatomisniku donosili prinosne darove: Bibliju, hostije i kalež, vino i vodu.

Zahvalu Gospodinu za sve milosti kao i svima koji su ga molitvom pratili u svećeničkom pozivu uputio je na kraju zlatomisnik Gavran.

Slavlje je pjevanjem animirao zbor sastavljen od pjevača s različitih strana, a pod ravnanjem prof. Ankice Juričić iz Zagreba.

Nakon zajedničkog kola koji su započeli članovi ZK-a Žeravac, a pridružili im se ostali vjernici, slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak koji je pod velikim šatorom bio pripremljen za sve. Pjesmom ih je zabavljao tamburaški sastav Sjaj iz Slavonskog Broda. (B. Lukačević/ KT)