18.12.2012

3. tjedan došašća: utorak, Evanđelje (Mt 1, 18-24)

Razmatranje, s. Nikolina M., ŠSF

................................................................................................................................................

„Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“  Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: s nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu“ (Mt 1,18-24).

Kad pomislim da je Božić pred vratima obuzme me radost i toplina. I nije to samo neki privremeni osjećaj, osjećaj koji iščezne… Nekako, malo po malo, sve više postajem zahvalna Bogu da je upravo na neobičan način „smislio“ rođenje Isusa Krista svoga Sina. I ta neobičnost postala je nazovimo tako „pun pogodak“ za cijelo čovječanstvo i svemir sav. Dok se jedni i dalje pitaju je li Isus Krist utjelovljena Riječ, zašto je izabrao jednostavnost i siromaštvo, dok pokušavaju razumom dokučiti to Otajstvo, do kraja spoznati nespoznatljivo i nedohvatljivo, ja otvaram Bibliju i tamo pronalazim odgovore. Možda zvuči otrcano, ni malo zanimljivo, prepotentno…, ali uvjerena sam u zbiljnost prorokovih riječi: Evo Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!

Božja riječ pala je na plodno tlo. Djevica Marija povjerova i prihvati Božji plan spasenja i otkupljenja. Njezino začeće zbilo se po Duhu Svetom. Da, po Duhu Svetom. Marija u početku osta zbunjena anđelovim pozdravom i govorom, te stade razmišljati o svemu što joj anđeo reče. Imala je „normalne“  ljudske rekacije: Kako će to biti kada ja muža ne poznajem? Marija je trebala milost od Boga kao i svaki čovjek. Sam anđeo potvrđuje da ju je Bog obdario milošću kada kaže: „Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom!“ Marijin neka mi bude jest konkretan i jasan pristanak na Gospodnju zamisao. Nejasnoća i nesigurnost nisu je smeli u vjeri. Što više, ona je sve te događaje i riječi pohranjivala i prebirala u svom srcu. Marija je imala iskustvo Božje blizine. Potpuno. Povjerenje je temeljna oznaka Majke Marije, a trebala bi biti i svakoga od nas.

Događa se da u „silnoj zanesenosti“ oko Marije, zanemarimo Josipa, muža njezina, pravedna. Prije nego što se oni uzeše, Marija se nađe trudna po Duhu Svetom. U ono vrijeme, to je bila sramota, da žena ostane trudna prije braka. Jasno je bilo da se djeca rađaju nakon sklopljenog braka između muškarca i žene. I tu nije bilo prevelikog mudrovanja. Danas je nažalost to sve drugačije. Josip, saznavši o Marijinu začeću na „takav način“ posumnja i htjede je potajice napustiti. Budući da se događa „povijest spasenja“, anđeo Gospodnji dolazi u snu Josipu i govori: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“  Josip povjerova Glasu i učini kako mu reče. Nije li i Josip primjer vjere i pouzdanja u Providnost?

Što mi je činiti? Dolaze mi riječi proroka: „Ukrijepi ruke klonule i učvrsti koljena klecava.“ Gospodin Bog tvoj u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani!“

Neka moj hod prema „Velikom Danu“  bude s molitvom: „Gospodine vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!“

 (http: //www.ssf.hr) S. Nikolina M., ŠSF