08.02.2013

Slavljena Misa za hercegovačke franjevce

Ubijeni hercegovački franjevci, pokazali su se duhovno jakima te su do kraja ostali vjerni svojoj savjesti, rekao je u svojoj homiliji provincijal Ivan Sesar.

Dana 7. veljače 1945. jednog po jednog od dvanaest hercegovačkih franjevaca komunisti su vodili od samostana do ratnog skloništa, ubili i zapalili. Tom istom stazom, 68 godina poslije, krenula je procesija ministranata, postulanata, novaka, redovnika i svećenika uz molitvu žalosnih otajstava Gospine krunice. Nakon kratkog nagovora i molitve gvardijana fra Sretana Ćurčića procesija je, uz molitvu krunice, ušla u crkvu te zastala na grobu 22 ubijena fratra. Svjetovni franjevci pročitali su tada kratko razmatranje i imena svih pobijenih hercegovačkih franjevaca.
Uslijedila je misa zadušnica koju je predslavio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina dr. fra Ivan Sesar u suslavlju s generalnim vizitatorom fra Rozom Brkićem, vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, domaćim gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, svim hercegovačkim gvardijanima i većim brojem svećenika iz cijele Hercegovine.
U propovijedi dr. fra Ivan Sesar je između ostaloga poručio: "Davanje života iz ljubavi zapravo je kršćansko mučeništvo. Ili obratno, kršćansko mučeništvo jest samo onda kad se život daje iz ljubavi. A svjedoci vjere su oni kršćani koji u svom životu nastoje što dosljednije živjeti svoju vjeru kroz promicanje kršćanske ljubavi, solidarnosti, pravde i mira. U svjetlu ovoga nauka, 66 hercegovačkih franjevaca su svjedoci vjere ne poglavito zato što ih je netko ubio iz mržnje prema ćudorednim vrjednotama, kao što se to stvarno dogodilo, nego zato što su oni iz ljubavi prema tim istim vrjednotama radije prihvatili smrt negoli da pristanu na gaženje tih vrjednota. U tome, kao i svi drugi svjedoci vjere, velika su pouka osobito našem vremenu kad vrjednote, za koje su oni dali život, tako često bivaju gažene, obezvrjeđivane i ismijavane. Naši ubijeni fratri kao i sve druge nevine žrtve, u teškim okolnostima Drugog svjetskog rata kad je progovorila ljudska zloća i pokvarenost, pokazali su se duhovno jakima te su do kraja ostali vjerni svojoj savjesti i radije su išli u smrt nego da je pogaze. U njima se očitovala Isusova pobjeda nad zlom i smrću kao zalog konačne sudbine svijeta. Katolička Crkva na ovim prostorima jačala se kroz stoljeća poglavito mučeničkom krvlju svojih sinova. Neraskidiva povezanost fratara i naroda i duboka navezanost na Boga jednih i drugih u nasljedovanju Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu i naš narod u Bosni i Hercegovini kroz vrijeme koje je iza nas. Svjedok vjere, kad trpi, ne trpi samo za sebe nego i za svoj narod. Za svoj narod trpi radi primjera, radi ohrabrenja, radi spasenja. Naši fratri vođeni franjevačkim načelom 'Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti' niti su za sebe živjeli, niti su za sebe umrli. Nama su, naime, dobrim životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjem muka primjer trpljenja. Naših 66 ubijenih fratara ostavili su svijetli trag koji je i nama danas izazov i poziv da ostanemo vjerni Bogu i onome što dolazi od Boga. Zato vas s ovog svetog mjesta pozivam da od sada još vjernije molimo sve mučenike svete Crkve za zagovor da nam svojom molitvom isprose vjernost, odanost i ustrajnost u okolnostima našega života, da svatko u svojem naraštaju posvjedoči ono na što smo pozvani: da budemo djeca Božja ne samo riječju nego i djelima. Baš onako kako su to posvjedočili naši ubijeni fratri", rekao je propovjednik.

Papa Benedikt XVI. ovu godinu proglasio je Godinom vjere. Prigoda je to, ali i zadaća svih današnjih katolika, da ojačamo svoju vjeru, da je produbimo, da u ovom društvu koje preferira život bez Boga i čak štoviše, tako često ustaje protiv Boga, da još žarče i odanije vjerujemo Kristu, Radosnoj vijesti, da ostanemo odani i vjerni vjeri svojih otaca i svetoj Katolički Crkvi. I ova 68. obljetnica tragičnog stradanja naših pokojnih fratara ovdje na Širokom Brijegu u ovoj Godini vjere neka nam bude poticaj da svi mi iskreno molimo za hrabrost koja je sposobna učiniti i nas svjedocima vjere u ovoj burnoj današnjici. Ne zaboravimo, braćo i sestre, da mi ne griješimo samo onda kad činimo zlo, već i onda kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti. Molimo da sjeme ovih nevino stradalih franjevaca urodi novim duhovnim zvanjima, molimo da nam Gospodin podari dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Molimo također da se njihova žrtva i nevino prolivena krv pretoči u novi život našega naroda."
Molitvu vjernika pročitali su svi hercegovački gvardijani sa zajedničkom molitvom da ih Bog na kraju života primi u svoju vječnost i združi s pobijenom subraćom.
Na kraju mise nazočnima se obratio vicepostulator fra Miljenko Stojić: "I kroz proteklu godinu nastojali smo ići tragovima naše pobijene braće. Prikupljali smo svjedočanstva ispitujući još žive svjedoke, prikupljali dokumentaciju, nastupali u različitim prigodama i u medijima, kao i u različitim mjestima i okolnostima." Spomenuo je kratko što je sve Vicepostulatura radila kroz proteklu godinu. Između toga istaknimo: "Mišljenja smo da smo pronašli i još jednu jamu s tijelima dvojice ubijenih hercegovačkih franjevaca, onih iz Izbična. Pokušat ćemo to istražiti, kao i jamu s tijelima 60-ak ubijenih u Biokovu, među kojima je navodno i skupina hercegovačkih franjevaca." Na kraju je uputio riječi zahvale.
Gvardijan fra Sretan Ćurčić zahvalio je svima koji su doprinijeli i doprinose čuvanju spomena na pobijene franjevce.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Veliki župni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem s. Mire Majić, prvo čitanje pročitao je novak fra Antonio Musa, a riječi Evanđelja navijestio je fra Sretan Ćurčić.  (IKA)