30.05.2013

Seminar posta, molitve i šutnje u Bijelom Polju

"Kakav je moj razgovor s Tobom Bože? Želim li ja Tebe slušati ili želim da Ti mene slušaš? Želim li poslušati Tvoj savjet ili ja Tebi kroz molitvu savjetujem što mi trebaš učiniti?"

U samostanu Školskih sestra franjevki u Bijelom Polju održan je od 23. do 26. svibnja  seminar posta, molitve i šutnje. Sudjelovalo je tridesetak osoba, a voditeljica je bila s. Ljilja Pehar.

Osvrt jedne sudionice donosimo u cijelosti :

"S. Ljilja nas je uvela u ozračje molitve i posta sa željom da zahvalnim srcem dočekamo „najbogatiju“ kršćansku svetkovinu – Presveto Trojstvo. Očito je to bila i Božja želja, te je "okupio" jednu šaroliku zajednicu, koja se od prvog trenutka osjećala povezanom u zajedništvu ljubavi i međusobnog poštivanja, kao prava obitelj u Kristu.

Program seminara usmjeravao nas je kako živjeti u skladu s Bogom i ljudima. Otkrivajući u sebi i u drugima ljubljenu djecu Božju prihvaćati se međusobno, a onda u zahvalnoj ljubavi predati Bogu cijelo svoje biće. Svoj život, svoju sadašnjost, prošlost i budućnost, svoje misli, osjećaje i želje, svoje planove, uspjehe i neuspjehe, svoje nemire i strahove, boli i patnje. Prepustiti sve Bogu i dopustiti da se On brine za nas. Spremni prihvatiti Očev plan s našim životom jer znamo kako će Njegova milost bit uz nas i kako će nam dati snagu strpljivo nositi sve što nam život donese. U tom je tajna života s Bogom, tajna svetosti.

S. Ljilja nas je potaknula da blagujući kruh razmišljamo što sve uključuje i podrazumijeva put od sjemena pšenice do kruha svagdanjeg. Razmišljajući o tome shvatila sam da je potrebno mnogo ljubavi. Upravo zato nam se Isus darovao u kruhu, želio je nasititi našu dušu svojom ljubavlju. I dok je moje tijelo osjećalo potrebu da se nasiti kruhom duša mi je čeznula za euharistijskim kruhom, čeznula za Isusovom ljubavi i blizinom. Da mu suobličim svoj život. Da budem kruh za druge…

“Bog nas toliko voli da želi stalno s nama razgovarati, posebno po riječima Svetog Pisma, ali mi ga ne želimo slušati“, posvijestila nam je s. Ljilja. Ta mi se rečenica duboko urezala u srce. Zapitala sam se kakav je moj razgovor s Tobom Bože? Želim li ja Tebe slušati ili želim da Ti mene slušaš? Želim li poslušati Tvoj savjet ili ja Tebi kroz molitvu savjetujem što mi trebaš učiniti?

Šutnja me naučila da je ona temelj svakog razgovora. Samo u tišini možemo ostvariti komunikaciju s Bogom. Tek kada se oslobodimo svih misli i osjećaja možemo zaroniti duboko u nutrinu svoje duše i tu pronaći Isusa. Isusa koji nas svojom prisutnošću odmara, tješi i daje neopisiv mir i radost.

Kada smo na kraju izmjenjivali iskustva proteklih dana, nije bilo osobe koja nije posvjedočila da je pronašla mir, utjehu, osjetila ljubav u zajedništvu s Bogom i ljudima te dobila poticaj za strpljivo i ponizno nasljedovanje Krista. Sve to se moglo vidjeti na nasmijanim licima koja su zračila mirom.

Zahvaljujem Bogu što nam je darovao milost da se okupimo na ovom seminaru, kako bi nam pokazao svoju ljubav i milosrđe te nas poslao u naše obitelji i zajednice da u jedinstvu s njim rodimo mnogo roda i pokažemo se njegovim učenicima.

Zahvaljujem zajednici sestara u samostanu koje su nas srdačno primile kao i s. Ljilji koja nas je majčinskom brižnošću vodila kroz ove dane. Svojim nas je životnim iskustvom, pričama, poukama i primjerima iz života usmjeravala i dovodila do dublje spoznaje jedine istine bez koje ne možemo, a to je ljubav prema Trojedinom Bogu, prema bližnjima i prema sebi samima.

Zahvaljujem i našim propovjednicima: fra Josipu Vlašiću, don Josipu Galiću i fra Dariju Dodigu koji su u dane seminara s nama slavili Euharistiju i poticajnim nas propovijedima vodili u bit i ljepotu vjere."

Jelena Hrkać