02.10.2013

Duhovna obnova sestra Služavki Malog Isusa u Doboju

Duhovnu obnovu na temu „Moja duša i moja vjera“ predvodila je s. M. Ljilja Marinčić. Sudjelovalo je šesnaest sestara Služavki Malog Isusa.

U utorak, 1. listopada održana je u samostanu sv. Male Terezije u Doboju duhovna obnova na kojoj je sudjelovalo šesnaest sestara Služavki Malog Isusa, sarajevske provincije koje djeluju u Doboju, Čardaku, Sarajevu i Vitezu.

Duhovnu obnovu na temu „Moja duša i moja vjera“ predvodila je s. M. Ljilja Marinčić. Na početku sestre je pozdravila provincijska glavarica – s. M. Admirata Lučić – izrazivši radost zbog zajedničkog susreta i duhovne okrjepe koja se nudi.

Nakon uvodnog pozdrava i molitve s. Ljilja je  najprije progovorila što Crkva kaže o duši, a potom se usmjerila na riječi koje je Utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa – sluga Božji nadbiskup Stadler – izrekao o duši. Veći dio svoga razmišljanja posvetila je govoru o funkciji duše, temeljnim potreba duše, o duševnim ranama, njihovom nastanku, simptomima i liječenju. Kroz svoje je izlaganje, sestre postupno uvodila u proces liječenja duševnih rana te završila citirajući papu Franju koji je u intervjuu talijanskom isusovačkom časopisu Civiltà Cattolica rekao: „Jasno vidim da je Crkvi danas najviše potrebna sposobnost liječiti rane i grijati srca vjernika, blizina, bliskost. Vidim Crkvu kao poljsku bolnicu nakon bitke. Beskorisno je pitati teškog ranjenika ima li kolesterol ili visoki šećer! Treba liječiti njegove rane. Onda ćemo moći razgovarati o svemu ostalom. Liječiti rane, liječiti rane… I treba početi odozdo“.

S. Ljilja je zaključila svoje razmišljanje, podsjećajući da Crkvi danas trebaju osobe koje su sposobne liječiti rane, koje mogu i hoće grijati srca i biti bliske! U tom kontekstu uputila je sestrama pitanje prepoznaju li se među tim osobama?

Nakon izlaganja bila je mogućnost osobne molitve, a potom misno slavlje koje je predslavio vlč. Pero Iljkić, župnik u Doboju. U svojoj propovijedi je pozvao sestre da nasljeduju Terezijinu ljubav prema Malom Isusu, kojemu se sv. Terezija od Djeteta Isusa stavila na raspolaganje želeći biti Njegova igračka. Nakon mise slijedilo je zajedničko druženje i slavlje zaštitnice samostana. U popodnevnim satima sudionice duhovne obnove, nastavile su u kontekstu teme razgovarati o temeljnim potrebama duše, o ranama te koliko zapažaju svoju ranjenost. Susret je završen pjevanjem Večernje molitve.

Zajednica sestara Služavki Malog Isusa u Doboju brine za nemoćne i starije osobe udomljujući ih u svoju kuću i pružajući im svu potrebnu skrb.

(kvrpp bih/lj. m.)