04.10.2013
Svečani prijem upriličio provincijal Miljenko Šteko
“Gospodin ti dao mir!” - Sv. Franjo ne želi biti neki veliki učitelj, uvijek je brat koji s ljubavlju daruje taj mir, istaknuo je Provincijal.
U povodu blagdana svetog oca Franje provincijal fra Miljenko Šteko upriličio je u petak 4. listopada u ime Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM u klaustru samostana u Mostaru prijem za predstavnike iz vjerskog, prosvjetnog i društveno-političkog života. U 14,00 sati sve uzvanike pozdravio je gvardijan fra Iko Skoko i otvorio taj susret.
Zatim je riječ uputio generalni vikar mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske biskupije mons. don Željko Majić. Prenio je čestitke biskupa Ratka Perića te kao poruku iznio je tri točke iz Pisma sv. Franje svim vjernicima: „Imajmo ljubav i poniznost i činimo milostinju jer nam one peru dušu od ljaga grijeha. Sve što ljudi ostavljaju na svijetu, gube. Sa sobom nose samo zasluge za ljubav i milostinju koju su iskazali. Gospodin će im za to biti plaćom i dostojnom nagradom.“ U vremenu neimaštine i siromaštva ove Franjine riječi su tako aktualne, zaključio je don Željko.
U ime Židovske općine Mostar čestitku je uputila gospođa Erna Cipre. Uz ostalo, ona je citirala Talmud: „Svaki čovjek kada se probudi ujutro treba da kaže: ΄Ja sam svijet i za taj sam svijet odgovoran`“ Izrazila je nadu da su svi nazočni odgovorni i da se trude iz te odgovornosti društveno djelovati. Zahvalila je franjevcima za njihovu požrtvovnost i pomaganje uvijek u svako doba, a posebno Židovima u 2. Svjetskom ratu. To naglašavam jer se o tome danas malo zna, rekla je Erna Cipre.
U ime Islamske zajednice u Mostaru čestitke je izrekao glavni imam Medžlisa Salem ef. Dedović, naglasivši da je Franjo bio čovjek dijaloga i uvažavanja drugog i drugačijeg. To je i danas na našim prostorima vrlo važno za suživot.
U ime vladike i pravoslavnih vjernika obratio se fratrima i nazočnima Danilo Pavlović, iguman manastira u Žitomisliću. On je također istakao kako je Franjo bio čovjek dijaloga, čovjek koji je tražio i otvarao putove prema svakom čovjeku, bez obzira na stalež, opredjeljenje, svjetonazor ili pripadnost nekoj religiji ili naciji. Taj put sv. Franje ima duboki smisao i imat će ga dok je svijeta. To je poziv svima nama da na tim temeljima gradimo jedan bolji svijet, rekao je iguman Danilo.
Na kraju nazočnima se obratio provincijal fra Miljenko sljedećim riječima:
„Dragi prijatelji i uzvanici! Radostan sam što imam prigodu danas, na svetkovinu sv. Franje Asiškoga sve vas pozdraviti ovdje u našoj središnjoj kući Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Ujedno, moram to kazati, velika mi je čast predstavljati ovu Provinciju i fratre koji su u povijesti Hercegovine na toliko načina spajali kreativnost i dojmljivost autentičnoga franjevačkog hoda, slijedeći sv. Franju.
Neki je učitelj svome učeniku dao savjet kako će prenijeti tajnu mudrosti. I ovako mu rekao: Ne piši filozofski traktat: čitatelji će se dosađivati. Radije im ispričaj priču, istinitu i snažnu priču… Možda u nju ne će vjerovati. Ali će o njoj sanjati. A u njihovim snovima upalit će se zvijezda nade.
Dragi prijatelji, za nas je sv. Franjo ta istinita i snažna priča života koja stoljećima pali svijetla nade u dušama tolikih ljudi.
A u toj svetoj priči života ima jedna rečenica koju svetac donosi u svojoj Oporuci i sve obasjava: “I GOSPOD MI OTKRI OVAJ POZDRAV: GOSPODIN TI DAO MIR!” Evo, to je ono što tkaje niti čitave njegove poruke i duhovnosti.
Sam svetac pridaje veliku pozornost ovim riječima, toliko da osjeća kako je poslan ljudima u ime božanskog otkrića upravo to prenositi. Hodajući putovima on ljudima čini mir životno prisutnim, nudi dar sloge. Nema potrebe za mnogo riječi; Gospodin ti dao mir! Ne želi biti neki veliki učitelj, uvijek je brat koji s ljubavlju daruje taj mir. Valja se prisjetiti i kakvo je bilo društvo kojemu je onda bio poslan sv. Franjo. Podijeljeno, u ratu, u prijelazu iz jedne epohe u drugu, iz feudalizma u doba slobodnih gradova, jedno doba u sukobu s drugim. Feudalno društvo, s plemstvom i viteštvom ne predaje se pred novim slojem građanstva koje je nastajalo trgovinom. S druge strane građanstvo, kako bi sebe ustanovilo, bori se protiv plemića i vitezova. Osim klasne borbe veliki su nemiri i među strankama gvelfa i gibelina. U biti vrlo podijeljeno, nemirno, ratno raspoloženje.
I tako se to proteže kroz čitavu povijest. U biti, nemir je normalno stanje čovjeka nakon grijeha. To je nužna posljedica grijeha – koji uvijek znači i nepravdu. I kad nema rata vođenog oružjem, dođe onaj ekonomski. Kad se smiri ekonomski, eto kulturološkog, i da ne nabrajamo sve životne stvarnosti koje grijehom i nepravdom izazivaju nemire… O ovoj je temi nadugo i naširoko nekoć pisao pok. Divo Barsotti. I zato nam je Franjina poruka uvijek aktualna, životna. Zar nam to ne svjedoči i sam Papa, koji je uzeo njegovo ime i danas na isti način tom porukom prožima ovaj nemirni svijet. Taj mir, onaj istinski, koji svijet ne može dati, Franjinim srcem izrečen doseže do svih, do svake osobe, svakog srca i duše…
Znamo da je Franji čak i vuk Gubbijski postao bratom. Mirom je obdario tog vuka koji ne trči samo šumama nego se može skrivati i u svakome od nas. Krvoločni vuk postao je bratom. Ta borbena i okrutna snaga preobrazila se u snagu ljubavi, u stvaralačku snagu zajedništva. Mir se ne događa nasilnim nametanjem. Nasilni mir koji bi pod svaku cijenu i odmah htio stvoriti „raj“ na zemlji – stvara pakao. Mir među ljudima ne mogu uspostaviti nikakve revolucije, nego samo unutarnja snaga čovjeka koji se otvara Božjoj blagosti (E. Lecrec), kao što je to učinio sv. Franjo.
Mi želimo nastaviti upravo ovim putem. Hvala vam svima i svakome posebno što ste nam do sada bili velika potpora i što ćete to biti i u budućnosti! Svakome od vas na kraju želim ponoviti samo onu Franjinu rečenicu: Gospodin ti dao mir! – Hvala vam na dolasku!“
Svečanosti prijema doprinijele su lijepim pjevanjem časne sestre franjevke, Hercegovačke provincije, koje vode zborove u franjevačkim župama.
Na koncu susreta bila je i okrepa uz ugodno druženje. (kvrpp bih/mirjam)
