17.03.2014

Mjesečna duhovna obnova redovnica u Sarajevu

Vlč. Drago Župarić je naglasio kako je u dnevnoj buci teško susresti Boga stoga je potrebno u duši stvoriti taborsku, sinajsku tišinu.

U nedjelju, 16. ožujka održana je u organizaciji sestara Klanjateljica Krvi Kristove mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva, a voditelj je bio vlč. dr. Drago Župarić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu te Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Susret je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu započeo u 15,30 sati, a završio euharistijskim slavljem u 17 sati. Sudjelovalo je oko 80-tak redovnica.

Za temu ovomjesečne rekolekcije voditelj je uzeo tekst iz Matejeva evanđelja 17,1-9 koji donosi opis Kristova preobraženja te naglasio kako nas Evanđelje poziva da u događaju preobraženja upoznamo svečanu proklamaciju mesijanskog poslanja Sina Božjega koju naviješta njegov Otac nebeski koji je svojim autoritetom potvrdio poslanje svoga Sina u očima apostola te su od tog trenutka počeli shvaćati da je Isus obećani Mesija, i da će njegovo djelo spasenja izvršiti kao „trpeći sluga“ o kojem je govorio prorok Izaija. U povlaštenom trenutku preobraženja dok se Isus moli, dogodilo se unaprijed ono što će se u nedjelju uskrsnuća pokazati na stalan način: neizreciva slava Kyriosa, iako je Petar vjerojatno tek poslije uskrsnuća razumio Isusovu veličinu objavljenu u preobraženju.

Tri preobrazbe su se dogodile u visinama. Mojsije je primio ploče 10 zapovjedi, Ilija je susreo Boga u visinama brda Horeba, a Isus je apostolima nazočnim na gori Taboru odškrinuo vrata prema nebesima. Voditelj je, stoga,naglasio kako je u dnevnoj buci teško susresti Boga, iako ne znači da Bog ne može biti uz nas i kada smo u svojim svakodnevnim poslovima; potrebno je samo u duši stvoriti taborsku, sinajsku tišinu. Nadalje, govorio je o različitim ljudskim usponima, koji ne smiju biti vlastiti kršćanima, ako su na štetu vjerskog, odnosno redovničkog uspona.

Voditelj se također zapitao: što obećava Kristovo nebo? Ono obećava sve ono što može označiti radost, veselje, i na koncu samoga Boga - koji je nebo. Početak neba je već ovdje na zemlji, i to u obliku: čiste savjesti, svetosti života, otvorenosti prema dobru, zalaganju za izgradnju boljega svijeta. Drugim riječima, sadržaj neba je u tome što nas najviše raduje.

U tom kontekstu postavlja se pitanje i zahtjev: mislimo li više na neko „svoje nebo“ ili pak mislimo na nebo koje Isus obećava? Na ovo pitanje potrebno je odgovoriti svojim djelima, životom. Stoga nam je svakodnevno ići u Isusovu školu, slušati njegove riječi, prebirati ih u svome srcu, razmišljati o njima i po njima graditi konkretan način života. Na to nas potiče glas s neba koji govori: „Njega slušajte!“ Jer, Krist je naša praktična moralna norma, a mi smo njegovi nasljedovatelji. Sve svoje čine, nastojanja i život, stavljajmo pod reflektor njegova svjetla. Njegova je riječ za nas nadahnuće i zapovijed, zaključio je vlč. Župarić. (kvrpp bih)