Služavke Malog Isusa
Družba Sestara SLUŽAVKI MALOGA ISUSA ustanovljena je 24. listopada 1890. godine u Sarajevu od prvog vrhbosanskog nadbiskupa, sada sluge Božjega dr. Josipa Stadlera. Samo ime „Služavke Maloga Isusa“ sadrži zadatak i brigu za Isusovu najmanju braću, u kojima svaka sestra gleda samoga Maloga Isusa. Družba je započela svoje djelovanje upravo po nadahnuću Duha Svetoga koji je potaknuo Osnivača Družbe da se približi brojnim siromasima onoga vremena. Radi njih osniva Družbu, koja započimlje svoje djelovanje u staroj trošnoj kući u ulici Mjedenici u Sarajevu. Da bi Družba mogla proširiti svoje djelovanje ćineći djela milosrđa, bila je potreba za većom zgradom, gdje bi se moglo dati mjesto siromasima i samim sestrama. Zato nadbiskup Stadler uzima na dug zemljište na Bjelavama u Sarajevu za izgradnju ubožnice, u koju useliše sestre i 52 djevojčice 24. listopada 1898. godine. Ista kuća postaje za novonastalu Družbu i sjedište Vrhovne uprave sve do 1949. godine. Blizu „Betlehema“ Nadbiskup odmah kupuje drugu zgradu koju naziva „Egipat“ i u nju smješta starice i malu djecu. Da bi pomogao siromasima i uzdržavanju samih sirotišta, nadbiskup Stadler kupuje tri ekonomije na kojima su sestre radile teške poslove. Bila su to imanja u Vitezu, Čardaku (Posvina) i Mladicama (nedaleko od Sarajeva).
Već 2. ožujka 1906. godine Crkva odobrava prve Ustanove na pet godina na pokus, a 25. travnja 1912. godine Družba je dobila konačno odobrenje Ustanova od pape Pija X. Zaštitnik Družbe je sveti Rafael arkanđeo. Duhovnost Družbe temelji se na Otajstvu Isusova utjelovljenja, rođenja, Bogojavljenja i Isusova djetinjstva. Družba se brzo širila kako u samoj Bosni tako i u Hrvatskoj, a već 1956. gdine odlaze prve sestre u Belgiju i u ostale zemlje Europe, a poslije i izvan nje.
Zbog velikih previranja na društveno-političkoj sceni, odmah nakon Drugog svjetskog rata 1949. godine svi samostani sestara, ubožnice i ekonomije bivaju nacionalizirani, a sestre protjerane iz Bosne. Bio je to veliki i teški udarac za Družbu. Tadašnj vrhovna glavarica s. Flavija Tomšić sjedište Vrhovne uprave prenosi u Zagreb, gdje se i danas nalazi. Kad su se sestre ponovno vratile u Bosnu, nisu mogle raditi svoju prvotnu karizmu, što je potaknulo župnike u Bosni da pozovu sestre na župu kako bi preuzele domaćinstva i pomagale u crkvi. No, želja da se po njihovu služenju nastavi Stadlerovo djelo, nije ih napuštala.
Odlukom Generalnog kapitula Družbe 1969. godine Družba se dijeli u tri provincije: Provincija Presvetog Srca Isusova i Marijina sa sjedištem u Zagrebu, Provincija sv. Josipa sa sjedištem u Splitu i Provincija Bezgrješnog začeća BDM sa sjedištem u Sarajevu. Godine 1972. sestre Sarajevske Provincije otvaraju provincijalnu kuću u Sarajevu. Prva, privremena kuća bila je u Prijedorskoj ulici, a nakon toga sagrađen je novi samostan „Betlehem“ u ulici Ljubljanskoj, koji je blagoslovljen 21. lipnja 1974. godine. On postaje provincijalna kuća Sarajevske provicnije, kao i odgojna ustanova za podmladak iste Provincije. U ovom vremenu sve do 1990. godine Provincija je rasla brojem zvanja, što je bio znak posebnog Božjeg blagoslova. Otvarale su se polake nove mogućnosti povratka na izvornu karizmu. Ovo vrijeme bilo je vrijeme zanosa i priprema za proslavu 100-te obljetnice Družbe, koja je proslavljena 24. listopada 1990. godine.
Nažalost, posljednji Domovinski rat u BiH i u R. Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine donio je velika trpljenja i nova razaranja. Sarajevska Provincija ponovno je pogođena ostavši bez svojih šest samostana: Sarajevu (dva samostana), Čardaku, Bosanskom Brodu, Doboju, Maglaju. Jedini koji je ostao čitav jeste samostan sv. Leopolda u Neumu. Za to vrijeme sestre su bile raspršene posvugdje, a jedan broj ostao je za vrijeme cijelog rata u vrhbosanskoj nadbiskupiji i bogosloviji u Sarajevu, gdje su pomagale svim ljudima. Za privremeni smještaj sestara kupljena je kuća u Zagrebu, na Remetama, a služila je i za provincijalnu kuću punih pet godina.
Uza sve nevolje Božja Providnost je bdijela nad svakom sestrom i cijelom Provincijom. Nakon svršetka Domovinskog rata u BiH, vraćen je 1996. godine Sarajevskoj provinciji samostan „Egipat“ u Sarajevu, koji bijaše 1949 godine nacionaliziran, a u kojem su sestre odgajale napuštenu djecu. Imajući u vidu povijesnu vrijednost toga prostora, Provincija ga obnavlja i u njemu osniva Stadlerov dječji dom „Egipat“ za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, te dječji vrtić „Srce“. Samostan „Egipat“ svečano je blagoslovljen i ponovno otvoren 12. lipnja 1999. godine. Na svetkovinu svetog Rafaela arkanđela, 24. listopada 1998. godine, samostan „Egipat“ Bjelave 54. u Sarajevu, postao je službeno sjedište Sarajevske provincije.
Kako su prilike dozvoljavale, tako je Provincija malo pomalo započimala obnavljati svoje porušene samostane u Bosni i uspostavljati redovničke zajednice. Nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine sestre dolaze u Gromiljak kod Kiseljaka, gdje je prije rata bila sagrađena kuća namijenjena za duhovni centar. (Kuća nije bila do kraja dovršena). Kroz 40 godina djelovanja Provincija je održala dvanaest provincijskih kapitula, koji su se događali svake treće godine i davali smjernice sestarskog rada. Danas Provincija ima 74 sestre koje djeluju u 18 zajednica, jednu novakinju, četiri kandidatice. Apostolat u Provinciji je različit. Sestre se brinu za napuštenu djecu, djecu s poteškoćama u razvoju, za stare, iznemogle i siromašne osobe u staračkim domovima i privatnim kućama, a za njih je Provincija otvorila i vlastiti Dom u Vitezu, koji je blagoslovljen i svečano otvorenu 18. srpnja 2009. godine. Rade u bolnici, u školama kao vjeroučiteljice, u župnom pastoralu, vode crkvene zborove, dječje jaslice i vrtiće i služe u crkvenim ustanovama u Sarajevu, Nadbiskupiji i Apostolskoj Nuncijaturi. Imaju razvijenu djelatnost rada s Prijateljima Maloga Isusa, koji su produžena ruka sestara Služavki Maloga Isusa. U duhu potrebe vremena osnovan je duhovni centar u „Kući Navještenja“ u Gromiljaku, gdje sestre redovito drže vikend susrete sa svim uzrastima. Također su se u okviru Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije uključile u pastoral obitelji koje su u poteškoćama.
Na blagdan Bezgrješnog Začeća BDM, 8. prosinca 2009. godine, Sarajevska provincija Bezgrješnog Začeća BDM svečano je proslavila 40. obljetnicu svog postojanja.
Fotogalerija
Ispiši
Pošalji e-mail
Word dokument